U Mošćenici između Siska i Petrinje, u samom centru tog naselja postoji jedno skretanje u ulicu koja nosi ime Kralja Tomislava, ali svi ju poznaju po imenu ulica smrti. U toj ulici je čak 13 njenih stanovnika nastradalo od zaostalih mina iz Domovinskog rata posijanih rubovima Kotar šume. I u toj ulici, tamo daleko, pri njenom samom kraju, u jednoj kući čije se dvorište dodiruje s prostorom ruba te nesretne kobne šume živi jedan mladi dečko, tek uskoro punoljetni Pavao Anić.
Ljetos sam se zatekao u njegovom domu gdje živi s roditeljima, a u posjetu mu je tog dana došao petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović koji je donio poklon – tandem bicikl za dvoje, jer Pavao je slijep. On ne vidi svijet oko nas, ali ga savršeno osjeća i čuje. Njegov sluh se razvio i postao je pravi virtouz na harmonici, a već godinama svira sevdah. I to sevdah kakvog morate čuti uživo.
Tog dana, u njegovoj dnevnoj sobi, zasvirao je njegov najnoviji sevdah “Lijepa Rahima” pjesmu koju je izveo na „Bihać festu 2015″.
Prošlog petka, u velikoj dvorani petrinjskog Hrvatskog doma, na Bošnjačkoj večeri folklora i sevdaha, Pavao Anić je kao i mnogo puta prije sjeo na stolicu, uzeo harmoniku i zasvirao i zapjevao, a mnogima u publici se stislo u grlu i zasuzile su im oči, a dlanove nisu štedjeli.
Ovaj slijepi harmonikaš mi ponekad padne na pamet kad pogledam neke blues izvođače koji sviraju gitaru po zadimljenim barovima američkog juga, i kako preko žica i prstiju prenose blues ili sevdah kako bi ga mi ovdje zvali – ista je stvar, to se jednostavno osjeti.
Nažalost, Pavao neće moći pročitati ovu priču, ali ja sam čuo njegovu pjesmu i svirku.
A kad budete u prilici, poslušajte je i vi, jer ovaj dečko svira sevdah – kakav nikad niste čuli.
Kad sretneš Hanku…
