Pismo čitalaca: Bosna i Hercegovina smo mi (ovako razmišlja svaki razuman čovjek)

Svi mi koji smo s vremena na vrijeme zabrinuti za našu zemlju moramo putovati po njoj, pričati sa ljudima i uvjeriti se da naša zemlja funkcioniše.

Ja sam pola svog godišnjeg odmora proveo u Neumu, i tamo sreo sve dijelove naše zemlje.

Bio sam sa gradonačelnikom ovog grada gospodinom Matuškom, najvećim privrednicima, uposlenicima i pojedinim gazdama apartmana iz Sarajeva, Žepča, Tešnja, Tuzle, Zavidovića, Mostara… Niko mrko ne pogleda nikog.

Svi sarađuju, stvaraju dinar i svi se dive ljepoti naših žena, ali i strankinja, kojih nije malo. Naša granična policija hoće da vas provoza njenim luksuznim brodićima.

Policajci su iz svih dijelova naše zemlje. Kad naručujete jelo u restoranima, konobari vas upozoravaju da jelo sadrži svinjsko meso, ali da može da se napravi i sa drugom vrstom mesa.

Nezamisliv je Neum bez svih nas. Mi na plažama zapažamo samo lijepe žene. Ako smo uporni saznamo njihovo ime.

A to ime, kakvo je god, nevažno je. Bitno je da je žena lijepa. Bosna i Hercegovina funkcioniše među nama običnim ljudima. Političari isto funkcionišu, ali ne onako kao mi obični smrtnici.

Ipak, političari kasne za nama. No, Bosna i Hercegovina smo mi. Oni su manjina. Mi svakako zaslužujemo bolju vlast. Cijeli region to zaslužuje.

Nismo mi crna ovca. Ružno je dijeliti nas preko medija i prebrojavati nam krvna zrnca. Ipak smo mi prošli tu fazu.

Bosna i Hercegovina je demokratska, pluralna i zemlja dobrih ljudi.

To su oni ljudi koji se ne pojavljuju u medijima.

Ali oni su većina. Samo ta većina je validna kad ocjenjujemo funkcionalnost naše zemlje. Prošlost ostavimo istoriji, a sadašnjost i budućnost ljudima koji znaju praviti novce. Od Neuma do Bosanskog Broda. Ako ja, kao istančani demokrata i borac za ljudska prava, osjećam da funkcionišemo – onda funkcionišemo.

Nemamo novaca. Niko ih u regionu nema. Čeka se da veliki pomognu cijeli region. Ovamo više ratova biti neće.

Mi samo možemo očekivati bolja vremena. Lijepo bi, istina, bilo da baš iz ove normalne većine formiramo novu vlast.

To bi trebalo da budu pošteni, narodni ljudi, koji umiju stvarati novce.

Naravno, ti ljudi postoje. Oni su u našoj zemlji ili u inostranstvu.

Naše je samo da zaištemo njihov patriotski angažman.

Bilo kako bilo, meni će i dalje najbolji svirač u Neumu biti Goran iz Tuzle, najljepša ugostiteljka Erna iz Tešnja, najbolji gazda Nikša iz restorana “Škoj”, a najljepša i najbolja konobarica Ema iz Žepča.

Emina i Minela će biti moje boginje s kojima ću uvijek rado piti piće, večerati i pričati o svemu, ko sa rođenim sestrama. Njih dvije su Tuzlanke, koje mame poglede iz svih bašta kad prošetaju sa mnom šetalištem. Ne okreću se ljudi za mnom, već za njima. Tek pokoji prepozna i mene, kao Alen iz Ključa, i zatraži da se fotka sa mnom.

Pritom me nahvali, a ja propadnem u crnu zemlju od stida.

Bosna i Hercegovina nije ono što gledamo na TV-u. Ona je ono što doživljavamo u realnosti. Bosna i Hercegovina ne da nije moguća, ona je u realnosti odavno moguća i takva bitiše. Samo zli ljudi mogu pričati drugačije. Iskreni ljudi će vam potvrditi moju priču.

Blažo Stevović

Nezavisne.com




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *