U prijeratnom periodu saobraćala je, kao dio voznog parka Unatransa, svih 7 dana u sedmici na relaciji Bihać – Ličko Petrovo Selo i to, ni manje ni više, tačno 9 puta dnevno, od 06.00 do 22.00 sati.
Prvu jutarnju vožnju i prijevoz putnika, među kojima su bili radnici, seljaci sa punim cekerima proizvoda namijenjenih za prodaju na pijaci, srednjoškolci, osnovci, studenti, vojnici i vojna lica, te ostali građani i radni narod, popularna harmonika otpočinjala je u 06.00 sati i tako u kontinuitetu svakih 2 sata tokom dana, a zadnju dnevnu vožnju okončavala je u 22.00 h polaskom iz Bihaća za Ličko Petrovo Selo i nazad.
Uvijek dupke puna neumorno je harmonika, svakodnevno, jurila zacrtanom rutom družeći se tako sa svojim sretnim putnicima, danas su to ljudi u srednjim i poznim godinama, čiji dobar dio života je bio usko vezan za harmoniku pa se iste, kao i tih lijepih vremena, i ovih dana rado sjećaju.
Kako zaboraviti sva lijepa dešavanja, uspomene, sjećanja na prve ljubavi, neraskidiva drugarstva, vesele dogodovštine, druženja… pa i one malo manje lijepe događaje, koji su se dešavli u i oko harmonike, na putu od Bihaća do Ličkog Petrova Sela i nazad. U svakodnevnoj gnjavaži čekajući njen polazak i trudeći se da uđemo među prvima kako ne bismo ostali neukrcani te još dva sata ćamili na trgu do narednog reda vožnje, znalo je biti i manjih incidenata.
Zaboraviti ne možemo sve i da hoćemo, vrijeme prolazi ali sjećanja a i žal za lijepim vremenima ostaju, u ovom slučaju sjećanje na harmoniku koja je bila dio nas i koja je obilježila jednu etapu našeg života.
Fotografiju popularne harmonike preuzeli smo sa profila Ale Okanovića, bivšeg vozača Unatransa koji je bio omiljen i cijenjen među svojim putnicima.
Autor: I.B.
