Sjećanje na lik i djelo drage osobe iz Vikića – Šaban zvani Babin Rekić

266

Malo je mještana Vikića i Izačića, barem onih starijih, koji se ne sjećaju Šabana, popularno i od milja zvanog Babin, Rekića. Riječ je o osobi koja je zračila posebnom, pozitivnom, energijom, o osobi koja je bila rado viđena, kako među najmlađim’, tako i među najstarijim mještanima Vikića i Izačića. Uvijek spreman na ragovor i šalu, uvijek sa novim i zanimljivim temama, a u njegovim poznim životnim godinama, često smo ga mogli sresti na ulici, spremnog da sa nama podijeli neku od svojih interesantnih priča.

Oni koji su ga poznavali kažu: “Znao je Babin reći “Op Mici”, bio je raja i za mlađe, uvijek pastrma u jednom džepu u drugom paprene bombone.”

Vjerovatno je njegova životna filozofija, te sklonost ka svakodnevnim izlascima koje su karakterisale duge šetnje, utjecala i na njegovu dugovječnost – živio je 82 godine.

Šaban Babin rođen je 08. marta davne 1925. godine a na ahiret je preselio 25. oktobra 2006. godine. Imao je Babin bogatu i burnu prošlost, sa mnogo dobrih i loših trenutka, kao većina ljudi u ono vrijeme, a život ga baš i nije mnogo mazio.

Učesnik je II svjetskog rata i Narodno-oslobodilapčke borbe, jedno vrijeme proveo je u zarobljeništvu u Njemačkoj, a 1946. godine odlazi u Split na odsluženje vojnog roka i to kao pripadnik Ratne mornarice.

Važio je za talentovanog sportistu, posebno je volio atletiku i to trčanje, a ljubav prema trčanju krunisao je osvajanjem Titogradskog krosa 1946. godine.

Imali bi mi o našem Šabanu Babinom još puno toga pisati, ali nekom drugom prilikom, za sada toliko.

Vječit mu rahmet i lak svaki grumen crne zemlje!




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *