Sam pomen maline, pored pomisli na zdravo i ukusno jagodičasto voće, asocira nas i na mukotrpan rad, znoj i odricanja koja stoje iza svega.
Da, truda i zalaganja sigurno treba, međutim ne toliko koliko zamišljamo stvarajući pogrešnu i krivu percepciju o ovoj vrsti poljoprivredne djelatnosti.
Kad se uzme u obzir da se od uzgoja malina može poprilično zarditi i sasvim solidno živjeti, a uz to djelatnost obavljati na porodičnom gazdinstvu, sa i u okruženju porodice i topline koju isto nosi sa sobom, onda prve konstatacije postaju zanemarive.
Svi oni koji se bave ili namjeravaju baviti uzgojem malina, da bi bili i uspješni u tome te ostvarili solidne prinose, moraju se pridržavati uputa i smjernica o uzgoju, prehrani i zaštiti iste od različitih bolesti, koje im daju, ili će davati stručnaa lica.
Upravo ne poznavanje ove materije, ili ne pridržavanje uputa i savjeta stručnjaka iz ove oblasti, bilo je razlogom sušenja sadnica, na šta su se ove godine žalili pojedini uzgajivači.
Ne uzimajte nikad sadnice privatno, već iz registrovanih rasadnika čija je to isključiva djelatnos i od kojih čete dobiti svu stručnu pomoć, ističu dobri poznavaoci malinarstva.
Naši sugrađani koje vjerovatno prepoznajete na fotografiji: Jasmin Havić (u posjedu zasad maline od 7 dunuma), te Rasima Šarić i Haseda Imširović koje rade u zajednici (zasad od 0,5 dunuma, probni-prva godina), barem sudeći prema izgledu zasada i ploda maline, nemaju problema o kojima smo govorili, naprotiv, kako kažu, zadovoljni su sa urodom.
Kod Jasmina je i otkupna stanica, a budu li rezultati dobri svođenjem godišnjeg bilansa, namjeravaju i proširiti proizvodnju.
Ne radi se ovdje o pasioniranim proizvođačima, mada je za bavljenje ovim poslom potrebna doza i ljubavi i želje, već o proizvođačima koji pronalaze način kako se uhvatiti u koštac sa sveopćom nezaposlenošću i obezbijediti porodici normalne uvjete življenja.
Za kraj da parafriziramo s’ par narodnih izreka: “Gdje treba motike, ne treba molitve”, “Ko radi i Bog mu pomaže”, “Samo mudra glava stotinu ruku ima”…
