Ako ste pomislili na Seida Memića Vajtu, prevarili ste se. Ne, ovdje se radi o našem Mehmedu Memiću Vajti iz Čavnika, za nas mnogo popularnijoj osobi od onog zabavnjaka… voli ga i staro i mlado, i veliko i malo.
Nema na Čavniku, niti u Vikićima, a ni u Izačiću, zlatnih ribica, ali zato ima popravljenih motorki, motocikla, satova, oklagija, sofri, držala za sve vrste oruđa, za djecu drvenih igrački… i mnogo toga još što je djelo Vajtinih ruku.
A zima, slobodna vremena se nađe, pa došao Vajta kod svog drugara Rifata i tako uz teferidž, razmjenjuju mišljenja i iskustva. Prisjećaju se mladih dana, a ujedno, pošto iza zime uvijek dođe proljeće, (ako ova godina ne bi bila izuzetak, nešto su znanstvenici najavljivali da bi se Zemlja oko svoje ose mogla početi okretati u suprotnom smjeru, pa čak i putanju u suprotnom smjeru promijeniti), razmotraju i gdje bi se koja držala mogla prodati.
Vrijedi Vajta za dobrog stručnjaka, preciznog majstora, a ako nekom zatreba usluga iz gore navedenih Vajtinih rukotvorina, tu je on, na Čavniku, nije ga teško pronaći, svako dijete u Vikićima ga poznaje i dovest će vas do njega.
Da ste zdravo, sretno, uz dobru kapljicu i veselo stari drugari – Vajta i Rifate.
