Davno je to bilo… Sjećam se kad smo… U ono doba… U moje vrijeme… To su bila vremena… Ovako počinju legende i mitovi, male i velike priče o nekadašnjem načinu života, o međuljudskim odnosima, o nekoj drugoj vremenskoj dimenziji
Hasan Keranović, umjetnik iz Cazina, svakodnevno pokušava spasiti ono tradicije što je ostalo. Izrađujući unikatne rukotvorine, održavajući seminare, manifestacije i sijela nastoji doprijeti do čovjeka, društva, podsjećajući na ono naučeno i uveliko zaboravljeno. Talent, ljubav, podrška porodice i prijatelja motiviraju Hasana da nastavi i ne posustaje u svom naumu i borbi. “Veliku ljubav gajim prema tradiciji Bosne i Hercegovine. Sve je počelo kao hobi i, da vam priznam, i danas je tako, pa ovakvi projekti podrazumijevaju duhovno zadovoljstvo, a ne materijalno kojem većina podilazi”, priča Keranović.
Mladi ljudi nisu krivi što su okrenuli leđa tradiciji. Neupućenost i oskudnost informacija učinili su da slabo poznaju običaje, tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine. “Koliko sam upoznat, ne postoje radionice za učenike osnovnih i srednjih škola na kojima bi se moglo više razgovarati i učiti o tradiciji i to je velika šteta. Na svaki poziv za učešće u takvom projektu rado ću se odazvati”, kaže Hasan koji je prošle godine održao samostalnu izložbu rukotvorina u Cazinu, Velikoj Kladuši, i Slunju (Hrvatska).
Imao je pozive i iz Zenice, Sarajeva i Beograda, ali se zbog finansija nije mogao odazvati. U svom selu Ponjevići, u Cazinu, naredne godine ima u planu otvoriti seoski muzej koji bi čuvao tradiciju od zaborava, te s njegovim radovima svjedočio o njenim ljepotama. Također je počelo i snimanje filma “Uvelo poljsko cvijeće” autora i redatelja Jasmin Hadzić, gdje je dobio glavnu ulogu, to će biti film o bosanskoj tradiciji u prošlih pedeset godina.
Hasan je prošle godine organizovao tradicionalno ” Krajiško sijelo” gdje je veliki broj medijski kuća podržalo i objavilo,također je i TV Smart iz Tešnja dalo medijsku podršku.Naglašavajući da ga robdina, prijatelji i nekolicina medija podržava u njegovom nastojanju da očuva tradiciju, dok su vlasti na svim nivoima ostale gluhe i slijepe
.Ovaj mladi svestrani umjetnik, kazuje da na ovaj način dokazuje kako besposlenost i nemarnost nisu urođena svojstva čovjeka, te kako se upornošću svaka vizija može nazvati realnošću.
Društvo se uveliko prepustilo vremenu koje je postalo neizostavna komponenta svake formule za revitalizaciju izgubljenih vrijednosti i pokušaja njihovog uspostavljanja. Postavlja se pitanje: je li vrijeme postalo famozna nula u matematici?
Kreativnost i sposobnost popraćeni marljivošću učinili su da Hasan postane tražena umjetnička duša na prostoru Cazinske Krajine.
