Analitičar Erich Rathfelder ocjenjuje da su nacionalističke stranke ojačale svoju poziciju, dok im je niska izlaznost pogodovala zbog bolje mobilizacije biračkog tijela
Njemački Taz u analizi Ericha Rathfeldera ishod izbora u Bosni i Hercegovini opisuje kao „uspjeh destruktivnih snaga“.
Autor ocjenjuje da su nacionalističke stranke ojačale svoju moć, dok im je niska izlaznost pogodovala zbog sposobnosti da uspješnije mobilišu svoje pristalice. Istovremeno, politički sistem, prema njegovoj ocjeni, nastavlja proizvoditi tri odvojena politička prostora s izrazito različitim interesima.
Rathfelder analizu otvara prizorom s biračkog mjesta u centru Sarajeva, gdje studentica Amina prolazi kroz novu proceduru identifikacije, nakon čega se njeni glasački listići skeniraju.
Uvođenje nove izborne tehnologije predstavlja kao pozitivnu stranu ovogodišnjih izbora. Politički rezultat, međutim, ocjenjuje znatno nepovoljnije – nacionalističke stranke, smatra, proširile su svoju moć.
Niska izlaznost pogodovala snažnim strankama
Autor navodi da je izlaznost iznosila oko 42 posto i smatra da je slab odziv birača prvenstveno pogodovao etnonacionalnim strankama.
„Od toga su prije svega profitirale etnonacionalističke stranke, koje su svoje pristalice uspjele znatno snažnije mobilizovati“, piše Rathfelder.
Nasuprot organizovanim stranačkim bazama, veliki dio mladih i obrazovanih ljudi u gradovima, prema njegovoj ocjeni, ostao je daleko od biračkih mjesta. Podsjeća i da mnogi mladi svoju budućnost sve češće traže izvan zemlje.
Autor rezultate tako tumači i kroz različitu sposobnost političkih stranaka da svoje birače izvedu na izbore, u okolnostima široke nezainteresovanosti za ponuđene političke opcije.
„Dva prema jedan“
Kada je riječ o Predsjedništvu BiH, Rathfelder izdvaja novi odnos snaga nakon pobjeda Denisa Bećirovića, Darijane Filipović i Željke Cvijanović.
Bećirovića opisuje kao prozapadnog političara koji je odbranio mandat u utrci protiv Bakira Izetbegovića. Izbor kandidatkinja HDZ-a BiH i SNSD-a, prema njegovom tumačenju, znači da će se suočiti s dvije predstavnice nacionalističkih stranaka.
„Sada nasuprot jednom multietnički orijentisanom socijaldemokrati stoje dvije nacionalistkinje“, piše autor.
I u parlamentima vidi jačanje nacionalnih stranaka, uz ocjenu da pomjeranje udesno dodatno otežava postizanje političkih kompromisa.
Tri politička prostora
„Birači su potvrdili etničku strukturu stranaka“, navodi Rathfelder, dodajući da sistem nastavlja proizvoditi „tri politička prostora s izrazito različitim interesima“.
SNSD opisuje kao prorusku i izrazito separatističku političku snagu koja zagovara odvajanje Republike Srpske i održava bliske veze s Beogradom i Moskvom.
HDZ BiH povezuje sa zahtjevima za opsežnom izbornom reformom i snažnijom institucionalnom autonomijom Hrvata. Izborom Filipović, ocjenjuje, ta stranka ostvarila je jedan od svojih ciljeva.
Otvorenim ostavlja pitanje hoće li HDZ BiH nastaviti saradnju sa srpskim nacionalističkim blokom protiv liberalnih i multietničkih snaga.
SDA, s druge strane, opisuje kao konzervativnu stranku koja zagovara centralizovaniju državu.
Težak put do parlamentarne većine
Demokratsko, liberalno i građansko političko opredjeljenje pretrpjelo je udarac, ali i dalje ostaje važan politički faktor, smatra Rathfelder.
U taj prostor svrstava SDP BiH, Našu stranku i Demokratsku frontu, koje opisuje kao stranke usmjerene na državu u cjelini i multietničnost, uz zalaganje za članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u.
Ipak, njegova procjena mogućnosti formiranja vlasti nepovoljna je za ovaj politički blok.
„Zbog odnosa snaga u parlamentima, tom će političkom taboru biti izuzetno teško formirati stabilne koalicije bez nacionalnih stranaka“, zaključuje Rathfelder.
