.
BORBA
Sunce u smiraj, tiho, kad’ uroni kradom;
Tama kada usnulim ovlada gradom;
Mjesec puni kad’ izgubi vrlu moć,
Sjajem svojim da pokori tmurnu noć.
Priče najljepše žustro nastaju tad,
Jednu nam upravo ispričah Mjesec mlad.
§
Uzalud pokuša tmini poremetiti plan.
Ne dadoše oblaci gordi, na putu mu stajaše.
To ostat će njemu nedosanjani san.
Za takav podvig još nejak bijaše.
§
Borba bi fer, k'o suza jasno je sve,
Noć mrkla pobjeđuje,
Na tronu svojim barjakom vije.
Možda ni Mjesecu još jasno nije,
Noć zašto grohotom, u lice mu se smije.