Ljepote jednog vakta
Budući da smo u prethodnoj verziji ovog članka koristili fotografiju o kojoj smo imali potpuno pogrešne informacije o njenom vlasniku, o osobama na istoj, te o mjestu i vremenu nastanka iste, zahvaljujemo se stvarnoj vlasnici fotografije, Indiri Sejdinović, na valjanim informacijama a ujedmo se izvinjavamo Zaseočanima – Opština Sapna, te objavljujemo revidirani članak sa novim/starim činjenicama.
Mislima ploviti prostranstvima prošlosti, evocirati uspomene i buditi sjećanja na mnogo ljepša nek'dašnja vremena uvijek predstavlja dobar način da, barem na trenutak, pobjegnemo od današnje surove stvarnosti, da sanjarimo, da punimo baterije pozitivnom energijom, koje nam danas itekako nedostaje.
Ta plovidba postane mnogo jednostavnija, a sjećanja još upečatljivija, bistrija i svježija kada neko ili nešto u nama probudi onog malog usnulog vremenskog putnika.
Ova predivna fotografija, ovjekovječena 1987. godine na bajramskm teferiču u Sapni, u nama probudi upravo tog malog usnulog vremenskog putnika (sigurni smo da i vas neće ostaviti ravnodušnima) za kojeg ne znamo u koju luku će uploviti, gdje će se usidriti.
Na fotografiji su djevojke iz Zaseoka – Sapna: Indira (vlasnik originalne fotografije), Fatima, Senija i Bahrija Sejdinović, te Senija Spahić, sve iz Zaseoka.
Za divljenje: spoj mladosti, šarma, čestitosti, narodne nošnje, radinosti… sve na jednom mjestu. Nepojmljiva ljepota jednog vremena, zato, plovimo tim vaktom sve dok ne stignemo u željenu luku, dok ne nahranimo, ne napojimo i srce i dušu.
Indira Sejdinović nam je ustupila i ovu lijepu fotografiju vrijednu pomena na kojoj se, uz nju, nalaze još i Fatima, Bahrija i Senija Sejdinović te Zijad Delić. Fotografija je nastala 1986. godine na svadbi u Nezuku.
Bosna i Hercegovina je bila a i ostala zemlja prirodnih ljepota i ljudskih dobrota.
Još samo, barem malo, da se vremenski sat može vratit unazad.
Hvala Indiri na prekrasnim fotografijama.
