DRUSTVO - PROBLEMIKolumneVijesti

POSLJEDNJI POZDRAV 2020. GODINI: Idi, idi, nesretnice…

Bez premca najgora godina u dosadašnjem toku 21. vijeka konačno je iscurila. Iza nje je ostao nered nezapamćen u modernoj historiji čovječanstva. Pogledajmo zajedno kroz šta smo prošli proteklih 12 mjeseci

Imamo za vas jednu dobru i jednu lošu vijest. Prvo dobra: dvije hiljade dvadesetoj godini, vrlo moguće da ste to negdje već i sami čuli, zahvaljujući neumitnom protoku vremena došao je kraj. A sad loša: niko nije rekao da možemo odahnuti. Niti se previše radovati 2021. Malo ko zna šta nas čeka u okviru paketa zvanog nova normalnost  i koliko će sve ovo trajati. Upućeniji vjeruju da će to biti godina kontinuiteta, da će se većina procesa započetih u 2020. nastaviti i tokom narednih 12 mjeseci.

Neki bi čak mogli eskalirati. Globalne nade usmjerene su ka vakcini, nauka je – uprkos zlim prognozama antivaksera, ravnozemljaša i jakog pokreta YouTube nobelovaca općeg smjera – dala sve od sebe te postigla pravo malo čudo odbrane i medicinske zaštite. Ali mnogi stručnjaci već sada upozoravaju da to ne znači kraj lockdowna i globalnog vanrednog stanja preko noći.

Osvrnimo se zajedno samo na neke od najvažnijih nedaća koje su nas snašle proteklih 12 mjeseci:

Virus: Naučnici kažu da je virus koji je promijenio svijet iskazao nevjerovatnu inteligenciju, što u prevodu otprilike predstavlja vještinu pretvaranja i sposobnost manipulativnog poigravanja s odbrambenim snagama našeg tijela. Ovo laičko objašnjenje upućuje na to da je isti također demonstrirao znatno više inteligencije od pojedinih pripadnika ljudskog roda koji ga negiraju. Oni, u atmosferi globalne konfuzije, odgovornost za novonastalu situaciju prebacuju na kojekakve zavjere, mračne gospodare i, posebno, na Billa Gatesa, jednog od rijetkih među bogatašima koji je iskazao istinsku brigu za siromašni dio planete. Srećom da, suprotno očekivanjima, gospodina Gatesa ne uzbuđuje pretjerano šta ovdašnji doktori paranauka misle o njegovom angažmanu.

Pandemija: Teško je obuhvatiti sve posljedice virusa koji je krajem 2019. iz Wuhana, kineskog grada u usponu, krenuo na globalnu turneju, tokom koje će unesrećiti više od šezdeset miliona ljudi i ubiti nešto manje od dva miliona. Svijet kakav smo do tada poznavali stropoštao se preko noći. Uništene su kompletne industrije, oporavak će za neke biti dug i neizvjestan, za neke možda nemoguć.

Poslovanje: Stotine miliona ljudi ostalo je bez radnog mjesta. Po nekim procjenama, 80 posto poslova na planeti radikalno je promijenjeno, odnosno, da upotrijebimo jedan starinski izraz – štetovalo. Školski sistem prešao je na online model, turizam se raspao, aviosaobraćaj također. Automobilska industrija jeca. Ugostiteljstvo je malo mrtvo, pa se onda u ciklusima kao vraća s onog svijeta. S druge strane, procvat doživljavaju nove djelatnosti. Svijet se ubrzano digitalizira, a i nešto što se za sada neodređeno naziva ekološka industrija sve je profitabilnija oblast ljudskog djelovanja.

Lockdown: U drugom dijelu proljeća skoro četiri milijarde ljudi moralo je ostati u domovima. Bio je to globalni pokušaj da se pandemija obuzda. Jesen je pokazala da je pokušaj bio neuspješan i da ogromna većina ljudskih jedinki nije spremna ni za najbenignije otklone od onog što se do tada zvalo normalan život, a što već sada ima drugi naziv – stara normalnost.

Nova normalnost: Pojam koji obuhvata nove norme u ponašanju, radu i življenju. Ne zna se je li to neka privremena epizoda u povijesti ljudskog roda, ili spisak dugotrajnih odredbi za društveno ophođenje: bez rukovanja, s dvometarskom distancom, s maskama i brojnim ograničenjima koja limitiraju dosadašnje uzuse bliskosti. Holivudski filmovi, recimo, imaju nakaradnu povijest prikazivanja ljudskih konflikata koji se odvijaju uz zaprepašćujuću nedistancu od tri do pet centimetara. Kad Tom Cruise u pravedničkom bijesu urla na nekog neistomišljenika, nosevi im se diraju, a prenos kapljičnih podataka tako je intenzivan da su i prije pandemije filmski verbalni obračuni bili nesnosni za gledati. Nadati se da će producenti i reditelji konačno razumjeti svu glupost te prakse i prihvatiti činjenicu da se u stvarnom životu niko ne svađa na tolikoj neudaljenosti. Isto kao što niko, dok vozi auto, ne gleda 20 sekundi u suvozača, jer i dvije su dovoljne za fatalan ishod.

Priroda: Pojednostavljeno rečeno, priroda je malo odahnula. Mnogi fabrički dimnjaci su ugašeni, saobraćaj  desetkovan, zagađenje bitno reducirano. Svijest o tome da uništavanje biljnog svijeta i životinjskih staništa vodi direktno u nove pandemije ipak jača. Međutim, bitno bi bilo shvatiti da biljni i životinjski svijet imaju pravo na život neovisno o tome što njihovo uništavanje istovremeno prijeti i čovjeku. Oni su entiteti za sebe, a ne čovjekov servis. Ali predaleko smo od takvog razmišljanja.

Divlje životinje, kojih su svjetski gradovi puni, do pandemije su se trudile da se kroz život provuku neopaženo, što je jedan od uvjeta njihovog opstanka u urbanim sredinama. Nakon što su ljudi napustili ulice, kojoti, veprovi, vukovi, lisice, ponegdje i medvjedi, u noćnim satima sve slobodnije šetaju ispražnjenim kvartovima. Je li i to nova normalnost i šta će biti kad se ljudi vrate?

Donald Trump: Da je volio Ameriku kao što voli funkciju na kojoj je još dvadesetak dana, kraj njegove ere ne bi bio ovako mučan. Prvo je izgubio izbore, onda energično odbio da prizna rezultate glasanja, zatim pozvao ostatak nacije da se solidarizira s njegovom energičnošću, pa kad je odziv bio energično mlak, nešto se kao malo smirio, ali nikad dovoljno jasno, uvijek s nekom figom u ruci, funkcionalno ostavljajući sebi manevarski prostor za još malo opstrukcija, odugovlačenja, tviterskog bijesa… Podsjeća li vas to možda na nekoga?

#BlackLivesMatter: Pokret koji je postao popularan u SAD-u nakon ubistva Georgea Floyda prerastao je u globalnu pojavu. Za neke sisteme i režime čak i prijetnja. Svaka zemlja, svako društvo imaju svoje Afroamerikance. Nepravde i nasilje jedina su konstanta na ovoj planeti. Borba nikada neće biti završena dok god žene, Romi, negdje muslimani, a negdje kršćani, budisti, ateisti i LGBTQ populacija, osobe s invaliditetom, siromašni, žive kao građani drugog reda. Sloboda i jednakost su za dobar dio čovječanstva neostvareni ideali, borba će se nastaviti.

Bosna i Hercegovina: Tako mala zemlja, a toliko izbornih pobjednika. To bi mogla biti najkraća definicija onoga što se dešavalo u oktobru i decembru. Ko je god ikada izašao kao kandidat na izbore, sebe je preventivno proglasio pobjednikom, pa poslije nek se mediji, javnost i CIK usaglašavaju. Ipak, i mimo izbora bilo je stvari koje su intenzivno frustrirale građane BiH. Afere su se redale jedna za drugom: prvo respiratori, onda i poljska bolnica, zatim je u nastavku godine javnost zabavljalo VSTV s aferom „Prisluškivanje“, koja je tek epilog toga što epilog nikada nije dobila afera „Potkivanje“. Jedna od najproduktivnijih evropskih zemalja u pogledu produkcije afera na kraju je doživjela genijalni klimaks zahvaljujući ukradenoj ikoni poklonjenoj ruskom ministru vanjskih poslova. Ta je afera uveseljavala i domaću i svjetsku javnost danima.

Neke od pomenutih afera doživjet će pravosudno finale, neke će, zahvaljujući majstorima spina, vjerovatno zauvijek biti zataškane. Ipak, čini se da BiH, mimo svih afera, već godinama ima ozbiljan problem koji, kao ni sve ostale, ne uspijeva riješiti…

Izbjeglice: Jedan lucidni Sarajlija ovih dana nam se javio sa zanimljivim zapažanjem. Ovdje ćemo, uz dozvolu, prenijeti nekoliko njegovih rečenica iz inboxa:  “Pogledajte fotografije u člancima o migrantima. Nikada im ne fokusiraju lice, uvijek ih sa distance prikazuju, kao dio neke grupice u kojoj nikog ne vidiš pojedinačno, a još rjeđe možeš prepoznati neku emociju, jer emocija se vidi na licu. Pola problema je što u njima više niko ne vidi ljude, između ostalog zahvaljujući i takvoj medijski generiranoj percepciji… Razina incidenata koje su počinili je minimalna, prošlo je kroz državu sigurno 200.000 nesretnika. Pitam se, ako su i ostali ljudi bešćutni ovako kao mi, kako je onda iko nama pomagao od 1992. do 1995.”

Ružni, nemilosrdni, zli: Šta drugo reći nego – pravo pitanje. Politika je problem samo pogoršala. Građani, koji tako ponosito mašu svojim religijskim uvjerenjima, iskazali su izrazito prisustvo nemilosrđa i nespremnosti da se pomogne ljudima u pokretu, što je eufemizam za ljude u strašnoj nevolji. Religijske zajednice optužuju politiku i međunarodnu zajednicu, ali su njihovi hramovi odlučno zaključani pred promrzlim, gladnim, izmučenim ljudima. Muhamed i Isus umrli bi od stida da vide kako im se ponaša aktuelna administracija na ovom svijetu, tačnije – u Bosni i Hercegovini.

Sve to mnogo govori o nama, iako nijednog trenutka u ovoj priči ne smiju biti izostavljeni brojni pojedinci koji požrtvovano pomažu, često se boreći protiv sistema, politike, međunarodne zajednice i zajapurenih sugrađana.

Šta smo mogli naučiti? “Nacionalisti razmišljaju u okvirima teritorijalnih sukoba proteklih stoljeća, dok se tehnološka revolucija 21. stoljeća zapravo treba razmatrati u kozmičkom okviru”, piše Yuval Noah Harari. Njegova poruka je jasna. Sedam milijardi i sedamsto miliona privatnih interesa mora ustuknuti pred jednim kolektivnim kako bi svaki od tih pojedinačnih mogao da preživi. Teško je povjerovati u takav razvoj događaja u podređivanju općem dobru. Zajednički interes još je predaleko od nas, to je i dalje apstraktni pojam koji je najbolje kontekstualizirala neznana junakinja na društvenim mrežama, autorica ironične FB šale: “Glečeri se tope, a on mene pita koliko sam platila čizme”.

E, pa sretna vam nova godina, nek bude bolja od prethodne, a za glečere ne brinite, ima vremena da saznate koliko je njihovo prisustvo važno za sve nas. Nije virus jedini belaj koji hinjski čeka iza ugla. (Ozren Kebo za Analiziraj.ba)

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button