Cijena civilizacijskog iskoraka i napretka, koju mi obični smrtnici plaćamo, ponekad je ogromna. Nestaju prastari zanati, starine odlaze u zaborav, mijenjaju se kulturološke i društvene norme ponašanja, pojednostavljeno rečeno, mijenjaju se običaji, način i uvjeti življenja, nerijetko po zdravlje, duhovnnost i mentalni sklop, a često i materijalnu stranu, za čovjeka mnogo štetniji i lošiji.
Jedan od takvih primjera svakako je i odlazak u zaborav velikih blažnih pijaca, okupljalištu seoskog i gradskog stanovništva, na kojem su vršili prodaju, preprodaju i razmjenu stoke i drugih domaćih životinja, kao i poljoprivrednih proizvoda, a i proizvoda nastalih u domaćoj i zanatskoj radinosti.
Zub vremena guta sve pred sobom, ništa i nikog ne štedeći. U ovom slučaju najviše su pogođeni i zakinuti seljaci, poljoprivrednici i ljudi koji se bave tradicionalnim zanatima i koji su od njih živjeli i žive. Svoje proizvode najvećim dijelom prodavali su i razmjenjivali upravo na ovakvim pijacama, međutim, pošteđena nije ni “gradska” raja, jer je na istima, do nekih proizvoda dolazila po mnogo povoljnijim cijenama nego u trgovini.
Na fotografijama u prilogu, koje datiraju negdje iz 60-ih i 70-ih godina, prikazana je stara blažna pijaca u starom dijelu grada – Gornja Čaršija u Cazinu.
Iako je zima, prohladno, zavidan broj ljudi sa zapregama okupio se na jednom mjestu, međuusobno razmjenjujući domaće životinje, robu i usluge, usput su i druženja, sklapanja novih poznanstava, novih prijateljstava, novih poslova…, sve to u jednom danu, u ovom slučaju jednog sajmenog petka, davne …. godine u Cazinu.
Danas, nažalost, sajmeni petak u Cazinu izgleda mnogo drugčije, pijace su izmještene i mnogo manje posjećene, ovakvih lijepih primjera i prizora gotovo da i nema.
Ostaju nam samo fotografije za uspomenu, žal i sjećanja, koja lagano blijede.
