Pusto i otužno danas djeluje i izgleda mahala na slici u dijelu Čavnik, koja je nekad bila puna života, u kojoj se uvijek nešto dešavalo i koju je teško bilo zateći samu, bez razigrane i razdragane djece ili nekoliko mještana koji su uvijek nešto čekali.
U ovoj mahali bilo kog da zateknete, nije bio tu bez razloga i taj je uvijek nešto trebao ili čekao: djeca – da im se napravi ili popravi neka igračka, drvari – da im motorna pila profunkcioniše, težaci – da preuzmu držale koje su ovdje rađene za sve vrste oruđa, domaćice su čekale oklagije i sofre, mlin, usisivač ili neki drugi kućanski aparat koji je bio na opravci…
Otako nas i mahalu, odnednedavno, napusti (7.12. 2015. god.), te na drugi svijet preseli Miskić Mehmed zvani Vajta, zamri i mahala, a život u njoj kao da se ugasi.
Nema više one živosti, radosti, razigranosti, razdraganosti. Sve je nekako otišlo sa Vajtom, osjeti se neka hladnoća, pustoš i praznina. Nekakav čudan osjećaj prožme insana pri prolasku kroz mahalu, a unazad samo nekoliko sedmica (op. a., godina), bilo je sasvim drugačije – pitomije, oku, srcu i duši ugodnije.
Otišao je Vajta a izgleda i sve s’ njim’. Ostala je njegova radionica u podrumu trošne stare kuće (op. a., danas nema niti radione, niti podruma, a niti stare kuće), ostao je i orah pored nje na kojem je nekad bila okačena ljuljačka za djecu, ostali su… trešanje u dvorištu poodavno nema, a niti duda… ostale su samo lijepe uspomene, ostala su sjećanja.
Laka ti crna zemlja boemu naš, uvijek si bio poseban…
VN