Može se redati nevolja za nevoljom, nedaća za nedaćom, pandemija za pandemijom…, kod domaćina u kojih su pune ostave, hambari, kukuruzane, štale…, sve kriza se lakše i bezbolnije prevaziđu, sigurniji budu i insan i hajvan.
“Gdje je čeljad vrijedna, sita i nije bijesna, kuća najmanja da je, ne može biti tijesna”, znali su govoriti naši očevi, djedovi, pradjedovi.
Kod Fahrudina Fahre Bunića nit je kuća tijesna, nit čeljad bijesna, radi se, a i vidi se: puni su hambari, kukuruzane, ostave, štale.
Fahro je stalno u pogon, ako mu u ruci nisu klavijature, harmonika i mikrofon, onda je Fahri volan u rukama, na njivi je.
Tenutno je posvećen okopavanju – špartanju i prihrani kukuruza, valja u jesen napuniti prazne kukuruzane i kuburane.
Dobar urod želimo i samo hrabro naprijed Fahrudine.
