Razgovor sa sa didom Hasanom Erdićem vodio Hasan Keranović
VRIJEME, LJUDI I OBIČAJI: Zanimljivu staru priču zapisah kod dida Hasana Erdića
– Vrijeme čini svoje – ljudi su bili mnogo bolji nego danas. Više su radili, manje imali, a zadovoljniji i sretniji bili. Došla neka nova vremena, novi vakat kucnuo – priča mi zanimljivu priču moj imenjak Hasan Erdić, iz mjesta Mrazovac općina Bužim.
– Did Hasan Erdić rođen je 11. 11. davne 1934. godine u mjestu Mrazovac, nedaleko od grada Bužima. Kako volim slušati stare i zanimljive insane, tako i ovog puta donosim jednu novu, zanimljivu priču…
– Eh moj imanjče, bila su to teška vremena, nije se imalo, puno se radilo, malo zarađivalo ali je bio veliki rahatluk, duša nekako puna, srce zadovoljno, a i karakter ljudi je bio puno jači, veli mi Hasan.
– Priča mi did Hasan kako je do posla teško došao u ono vrijeme. Tako je 11. 11. 1958. godine u potrazi za boljim životom, što bi naš narod rekao trbuhom za kruhom, krenuo pješice u Sloveniju da pronađe sebi posao, da pronađe svoju nafaku u bijelom svijetuž.
– Zima je bila, snijeg veliki, preko koljena, a ja odlučno krenuo na put sa neizvjesnim ishodom, a taj put od Bužima do Ljubljane trajao je punih 12 dana, kaže mi moj imenjak. Nije se imalo hrane, obuće, odjeće… žicom je, kako mi ispriča, vezao staru obuću kako bi pregazio toliko dug put.
– Svakojake priče kružile su tada selom, neke komšije su govorile: otišao je u zatvor, doći će on dok odsluži svoje! Kao i mnogi Bosanci u ono vrijeme, kopali kanale,lopata i kramp su bili sve što su imali. Nakon dvije godine njegove komšije su čule da je on dobio drugo radno mjesto. Kao dobar i odgovoran radnik unapređen je i postavljen za grupovođu skupine od 50 radnika.
– Mnogi su ga cijenili jer je bio odgovoran i veoma precizan u poslovima koje je obavljao. U ono vrijeme zaposlio je oko 500 insana, uglavnom Krajišnika iz Bihaćke regije. Plata mu je bila 25 ondašnjih dinara, a jednom godišnje dolazio je kući porodici. Prva povratna karta za Bužim, koju je Hasan kupio, iznosila je 15 dinara. U ono vrijeme u Bužimu je bilo oko 20 kuća, a većina ih je bila kamenom ozidana.
– Ispričao mi je da je sa velikim brojem prijatelja izgradio mnogo objekata, domova, džamija… oko 220 ljudi iz njegove firme, zajedno s njim na čelu izgradili su jednu dzamiju za veoma kratko vrijeme, akcija je trajala svega 15 dana. Spomenuo je da su dosta dzamija izgradili u Ključu, Baštri, Bužimu, Prokopu, Čavi, Brigovima…
Did Hasan je uvijek je činio dobra djela, tako je i danas učesnik u raznim humanim akcijama. Kako kaže, sretan je što je zaradio i penziju. Ovaj plemeniti insan ima 3 djece, 14 unučadi i 8 praunčadi.
Svaki put kad ga obiđem, uvijek me obraduje nekom svojom novom pričom… puno mu želim berićetnih dana i da ga dobro zdravlje još dugo posluži, a svakako, nadam se da ću od njega čuti još mnogo zanimljivih priči.
Redakcija vikići.net-a, također, didu Hasanu želi ugodne penzionerske dane u zdravlju, hvala njemu, koji je sa nama podjelio svoju lijepu životnu priču, a i tebi Hasane Keranoviću, koji si bio posrednik i zaslužan što je ista dospjela u javnost.
