Na Ogradama u Izačiću, zaboravljen, desetljećima ponosno stoji i prkosi zubu vremena spomenik streljanim odbornicima Izačića tokom NOB u 2. svjetskom ratu.
Ponosan, prkosan, na vjetrometini, potpuno zaboravljen, ostavljen i zapušten, zubom vremena nagrižen, čeka kada će se nečija savjest i svijest probuditi te priteći mu u pomoć.
Čeka, a hoće li dočekati vidjet ćemo? Rane na njemu su vidljive, treba ih liječiti, sanacija mu je prijeko potrebna.
Jesu li izačićki odbornici zaslužili to? Svoje živote u borbi protiv fašizma su dali, naša ljudska dužnost je da ih ne zaboravimo, da saniramo i održavamo spomenik sjećanja na njih.
Stalno se pozivamo na nezaborav svoje prošlosti radi svjetlije budućnosti, a svjesno zaboravljamo i zapuštamo dio svoje historije kojom bi se trebali ponositi, koja je, htjeli mi to ili ne, dio nas i naših pokoljenja.
Eto, neka barem ovaj članak bude neka vrsta inicijative za pokretanjunje akcije za saniranje ovog zaboravljenog spomenika streljanim antifašistima, odbornicima Izačića.