Lovačka etika

Biti lovac ne znači samo puki odstrijel divljači, lov je mnogo više od toga, jedna doktrina s’ lovačkim normama, pravilima, etikom i kulturom lova koju bi svaki lovac trebao praktikovati.

Evo par riječi o lovačkoj etici i za nas laike, koji slabo poznajemo lovački nauk, a koja će vjerovatno na mnoge utjecati da promijene način shvatanja i poimanja lova, tj. da ga zavole.

Na priloženoj fotografiji je vođa Lovačke grupe Vikići, gospodin Jasmin Havić, koji se trudi da u rejonu njegove odgovrnosti bude sve onako kako to lovačke norme nalažu.

Lovačka etika

Lovačka etika je skup pravila lijepog i korisnog lovačkog ponašanja stvorenog iskustvom lovaca kroz razvoj lovstva.
Lovačku etiku i ponašanje lovaca možemo grupisati u nekoliko skupina:
– lovac i sigurnost društva
– lovac i priroda
– lovac, oprema i lov
– lovac i lovačka organizacija
– međusobni odnosi lovaca
– lovačka obilježja i sl.
Lovac je građanin koji je stalno naoružan i samim time je na određen način privilegovan u odnosu na druge. Zato njegovo ponašanje treba da je prilagođeno tako da na svakom mjestu i u svim prilikama predstavlja pozitivan primjer.
Prednost zanimanja lovca je priroda sa svim svojim sastavnim dijelovima: biljnim i životinjskim svijetom, vazduhom i vodom. U toj i takvoj prirodi obitava divljač kao poseban predmet zanimanja lovca, gdje mora biti naglašen princip prirodne ravnoteže.
Protekli rat je doveo do poremećaja u prirodi, a u nekim područjima došlo je do potpunog uništenja i nestanka nekih vrsta divljači. Lovci su ti koji se prije svega moraju pobrinuti za stvaranje uslova ponovne ravnoteže u prirodi. Na prirodu atakuju razvoj tehnike, tehnologije, hemizacije, saobraćaja i sl. Sami lovci su razvojem saobraćaja pokretljiviji, a lovačka pomagala – oružje i municija – su dostigli ogroman stepen razvoja. Sve to utiče na smanjenje ili nestanak pojedinih vrsta divljači. Zbog toga znanje, razum i etika moraju prevladati u svakoj lovačkoj organizaciji i kod svakog lovca.
Neke osnovne napomene o etičkom ponašanju lovaca:
– Ljubav prema prirodi i divljači lovci iskazuju svojim aktivnim i stručnim radom na uzgoju, čuvanju, zaštiti, naseljavanju i prehrani divljači u toku teških zima, poplava i sl, kao i čuvanju trofeja koji podsjećaju na lovačke doživljaje.
– Poštivanje divljači i briga o uzgoju, čuvanju i zaštiti ženki i mladih primjeraka je dio lovačkih običaja.
– Prorijeđenu divljač je nužno vrlo razumno pomagati i štititi da bi dostigla normalno brojno stanje.
– Divljač se lovi samo dozvoljenim sredstvima i u normalnim životnim uslovima.
– Za svaku osudu je lov za vrijeme nepogoda (veliki snjegovi, poplave, požari), te lov i progon divljači u slučaju kada leži na jajima ili je bremenita, kao i kad izvodi mlade.
– U lov se po pravilu ide grupno
– U lovu na visoku divljač koristi se specijalna lovačka municija.
– Nije preporučljivo u lovu davati municiju drugom lovcu, jer za slučaj nesreće može ostati neraščišćeno pitanje ispravnosti metka
– U lov ne treba polaziti neispravan, bolestan, niti pod uticajem alkohola
– Dolazak na zakazano mjesto mora biti uredno
– Svakim lovom upravlja lovovođa ili prilikom formiranja grupe, lovac kojeg bira grupa za taj lov.
– Oružje se mora nositi prazno sa cijevima okrenutim u vis.
– Cijev puške nikad ne smije biti okrenuta prema lovcu.
– Sa čeke treba dobro osmotriti okolinu i mjesto gdje zrno završava svoj put.
– Opasno je pucati, a ne znati gdje se nalazi susjedni lovac.
– Nisku divljač je ubio onaj lovac nakon čijeg je pucnja ostala divljač bez mogućnosti bijega
– Visoku divljač je ubio onaj lovac koji je prvim hicem zadao smrtonosnu ranu.
– U slučaju nesporazuma lovovođa – grupovođa treba da odluči ko je ostrijelio divljač.
– Lov je završen kada to objavi lovovođa – grupovođa,
– Tada se lovci okupljaju na zakazano zborno mjesto sa ispražnjenim puškama.
– Ostrijeljenu divljač dijeli lovovođa ili grupovođa, po običajima koji važe za razne vrste lova. Lijep je običaj da gosti ili mlađi lovci u tom pogledu imaju prednost.
– Napuštanje lova ili čeke, te odlazak iz lova bez najave nije dozvoljeno.
– Zajednički troškovi lova podmiruju se odmah zajednički ili se drugarski raspoređuju
– Nakon završetka lova, u granicama pristojnosti, poželjno je kraće ili duže zajedničko veselje uz lovačke šale i dosjetke, što doprinosi razvijanju drugarstva.
– Uživanje alkohola u većim količinama nije poželjno, jer oružje i alkohol ne predstavljaju sretnu saradnju. Manja doza okrepke neće puno škoditi.
– Po povratku iz lova bez odlaganja očistiti i podmazati oružje, a municiju skloniti na sigurno mjesto. Lovačkog psa nahraniti, po potrebi očistiti i smjestiti u toplo.
-Lovci u lovu treba da se razlikuju od ostalih građana, pri čemu je poželjno nositi lovačko odijelo ili u najmanju ruku lovačku kapu sa lovačkim značkama. Na lovačkim svečanostima lovci nose lovačka priznanja (značke, medalje, ordenje).




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *