Sve je utihnulo, ne čuju se više: udari čekića, rad motorke, zujanje hoblerica i bušilica…

Pusto i otužno danas djeluje i izgleda mahala na slici u dijelu Čavnik, koja je nekad bila puna života, u kojoj se uvijek nešto dešavalo i koju je teško bilo zateći samu, bez razigrane i razdragane djece ili nekoliko mještana koji su uvijek nešto čekali.

U ovoj mahali bilo kog da zateknete, nije bio tu bez razloga i taj je uvijek nešto trebao ili čekao: djeca – da im se napravi ili popravi neka igračka, drvari – da im motorna pila profunkcioniše, težaci – da preuzmu držale koje su ovdje rađene za sve vrste oruđa, domaćice su čekale oklagije i sofre, mlin, usisivač ili neki drugi kućanski aparat koji je bio na opravci…

Otako nas i mahalu, odnednedavno, napusti (7.12. 2015. god.), te na drugi svijet preseli Miskić Mehmed zvani Vajta, zamri i mahala, a život u njoj kao da se ugasi.

Nema više one živosti, radosti, razigranosti, razdraganosti. Sve je nekako otišlo sa Vajtom, osjeti se neka hladnoća, pustoš i praznina. Nekakav čudan osjećaj prožme insana pri prolasku kroz mahalu, a unazad samo nekoliko sedmica (op. a., godina), bilo je sasvim drugačije – pitomije, oku, srcu i duši ugodnije.

Otišao je Vajta a izgleda i sve s’ njim’. Ostala je njegova radionica u podrumu trošne stare kuće (op. a., danas nema niti radione, niti podruma, a niti stare kuće), ostao je i orah pored nje na kojem je nekad bila okačena ljuljačka za djecu, ostali su… trešanje u dvorištu poodavno nema, a niti duda… ostale su samo lijepe uspomene, ostala su sjećanja.

Laka ti crna zemlja boemu naš, uvijek si bio poseban…

Vajtina mahala
 
vajta copy

VN




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *