Na dan 15. 9. kolektivna posjeta spomen obilježju poginulim borcima i šehidima 5. korpusa A R BIH na Medenom polju odavno se ne organizuje, nema držanja počasnih govora, govora zahvale, učenja Fatihe, polaganja cvijeća…
Medeno polje i spomen obilježje na njemu, podignuto u znak sjećanja na naših 6 heroja, koji živote položiše pri oslobađanju domovine, djeluju otužno, napušteno, zaboravljeno.
Samoću spomen obilježja i herojskih likova uklesanih na njemu, kao i tišinu koja ga okružuje, svojim posjetama, povremeno, na trenutak, prekinu putnici namjernici ili prolaznici, odaju dužnu počast našim vitezovima i nastave svojim putem dalje.
Tako je i Edvin Sulić, februara 26., godine 2020., prekinuo samoću i tišinu koja se nadvila nad naše heroje: Mizić (Ibro) Ramo, Handanović (Ismet) Nisvet, Handanović (Munir) Šefik, Ćović (Osman) Sulejman, Keškić (Husein) Sahid i Kudić (Mujo) Husein, odao im dužnu počast, naklon, zahvalnost i nastavio svojim putem dalje.
Hvala mu koji se sjetio, i njemu i svima koji koji se sjete, koji ne zaborave svratiti, pa makar i u prolazu bili.
Jesu li naši heroji zaslužili da im kolektivno ne odajemo dužnu počast? Sigurno ne, jer najdragocjenije što imaše za našu slobodu dadoše.
