Krajiški paradoks: Sve više nastavnika, a sve manje školaraca

Shares 7

Iseljavanje porodica i smanjen broj rođene djece neminovno gase škole na zapadu BiH, dok istovremeno raste broj nastavnika.

Zbunjenost u Krajini “višom” matematikom primijenjenom na kvantifikacije u  sektoru obrazovanja, po čijim (matematičkim) logičkim sudovima je moguće da se iz godine u godinu drastično smanjuje broj učenika u osnovnim i srednjim školama, a da se istovremeno ne smanjuje broj zaposlenih prosvjetnih radnika baš je kompleksna i, uz to, pomalo tajnovita.

U koju god školu da “pokucaš” dočekaju vas brojke, svjedočanstva demografske krize. Iseljavanje porodica i smanjen broj rođene djece neminovno “gase” škole. 

Učionice su sve praznije, u većini škola ukinute su popodnevne smjene, pa su ogromna betonska zdanja širom Unsko-sanskog kantona avetinjski prazna.

Ukidaju se odjeljenja, prave tzv. kombinacije, razredi gdje zajedno sjede učenici više različitih odjeljenja, gase se i manje područne škole, ali i pored toga povećava se broj uposlenih u krajiškom obrazovanju.

Dopuna norme kao sudbina

Podaci o 6.000 manje upisane djece posljednjih pet godina, što su brojke iz Pedagoškog zavoda Unsko-sanskog kantona, međutim, “ratuju” sa nalazima budžetskih inspektora kantonalnog Ministarstva finansija koji su prošle godine u šest škola utvrdili povećanje broja uposlenih na osnovu povećanih izdavanja za plate u martu i aprilu.

Manje učenika i odjeljenja

Od 2012. do 2017. godine u krajiškim osnovnim školama manje je upisanih za 2.914, a u srednjim 3.008 učenika.

U osnovnim školama  2012/13. godine u svim općinama Unsko-sanskog kantona upisano je 25.672 učenika, u 2013/14 – 25.774 učenika, naredne  24.613 učenika, a 2015/16. godine – 23.568 učenika. Školske 2016/17. godine broj upisanih u osnovne škole iznosio je svega 22.758 učenika.

U najvećoj bužimskoj osnovnoj školi broj učenika u posljednjih 10 godina smanjen je za 700. Najveća sanska osnovna škola “5. oktobar” prije 10 godina brojala je 906 učenika, dok danas ima 515.

U srednjim školama 2012/13. godine upisana su 12.753 učenika, 2013/14 – 11.921 učenik, 2014/15 – 11.658 učenika, 2015/16 – 10.421 učenik i 2016/17 – 9.745 učenika.

Drastično je opao i broj školskih odjeljenja, pa su tako 2012/13. godine u svim osnovnim školama postojala 1.254 odjeljenja, dok se 2016/17. godine taj broj smanjio na 1.194.

Prema tim podacima, 60 odjeljenja manje predstavlja jednu manju “brigadu” djece. Slično je i u srednjim školama gdje je za pet godina broj odjeljenja manji za 89.

Budžet obrazovanja tako je u prošloj godini zbog, po svemu sudeći, sumnjivog rasta upošljavanja veći za dva miliona konvertibilnih maraka (milion eura), a to se objašnjava “političkim anomalijama”, odnosno stranačkim upošljavanjem. No, kako god, kategorija tehnološkog viška u krajiškom obrazovanju, slažu se u Ministarstvu obrazovanja ali i u sindikatima obrazovanja, trajna su kategorija, kao  i brojni nastavnici i profesori koji imaju manji fond radnih sati, pa normu “navlače” u više škola, putujući čak i u druge gradove radi “nekoliko sati”.

“Na listi tehnološkog viška za školsku 2017/08. nalazi se 312 uposlenika osnovnih i srednjih škola Unsko-sanskog kantona kojima djelimično ili potpuno nedostaje radna norma. Pred početak ove školske godine sa radom su prestale tri podrućne škole iz sastava centralnih osnovnih škola u općinama Velika Kladuša, Ključ i Sanski Most”, odgovaraju iz resornog ministarstva. Dodaju i da je posljednjih pet godina situacija sa tehnološkim viškom ovakva, te da je primjetna tendencija blagog rasta tog broja.

Zehra Hadžić, predsjednica Sindikata predškolskog i osnovnog obrazovanja, kaže da već godinama u obrazovanju nema primanja u stalni radni odnos.

“Na neodređeno se primaju jedino pedagozi i sekretari škola tamo gdje je to neophodno. Svaka škola pravi svoju listu tehnološkog viška i listu potreba. Još se nije dogodilo da se nastavnici sa nepunom normom nisu mogli rasporediti. Obično se traže bliže škole da se manje putuje”, objašnjava Hadžić.

Ogorčena je, moguće i sa pravom, jer je obrazovanje preko liste tehnološkog viška stavljeno u fokus interesa javnosti.

“Zar je moguće da u ostalim strukama – policiji ili zdravstvu recimo, nema tehnološkog viška? Ako je iseljavanje iz Krajine konstanta, što niko ne spori, onda je, valjda i manja potreba za zapošljavanjem u Ministarstvu unutrašnjih poslova, valjda je i manji broj korisnika zdravstvenog osiguranja i manji broj usluga. Međutim, u tim resorima nema lista tehnološkog viška”, konstatira.

 

Anomalije i anonimnost

U razgovorima sa prosvjetarima koji, logično, traže anonimnost, pominju se i manipulacije kategorijom tehnološkog viška, po onoj narodnoj da svako rješenje rađa i problem. Logike u toj priči ima upravo zbog pojave povećanja uposlenih koje, kako se tumači, zapošljava politička elita, čak i bez konkursa i to na nekoliko sati norme, nakon čega budu “prekomandirani” u tehnološki višak. Jeste da je riječ o tzv. rezervnom prosvjetnom ešalonu, ali si “u sistemu”, primaš plaću i dopunjavaš normu.

“Na terenu”, među prosvjetarima sa liste tehnološkog viška, osjeća se zabrinutost i nesigurnost. Razmišljanja o napuštanju posla i traženju hajra negdje vani su svakodnevni. Nerado se, međutim, “otvaraju” za javnost uz obaveznu napomenu: “Znaš, imam djecu, mogu imati problema”. Pričaju o anomalijama, paradoksima i čudnim pedagoškim standardima, nelogičnom preferiranju određenih  struka u ovako teškim o vremenima za prosvjetu.

“Molim vas, odite u školu S. (podaci poznati autoru). Tamo imate upisanih 20 đaka koji ne postoje!? To se radi samo zbog toga da se zadrže norme, odnosno neki nastavnici”, priča jedna profesorica.

Njen kolega priča kako u tri škole ima 16 sati, a sedmična norma mu je 20. Da bi ispunio normu u ovoj godini postao je asistent za učenika sa Downovim sindromom.

“Provjerite zašto u školama u Krajini nastavnici muzike imaju jedan čas sedmično sa svakim odjeljenjem, a dva časa vjeronauke. Slično je i sa informatikom. O tome niko ne smije i ne želi da priča, da se ne zamjeri politici, jer birači su u džematima”, ogorčen je treći.

 

Lažno upisani i lažno ocijenjeni učenici

Potvrde o lažno upisanim, čak i ocijenjenim učenicima da bi broj učenika bio veći, nisu fantazma potpisnika teksta, nego priče živih svjedoka, nastavnika i profesora koji “putuju po Krajini” kako bi ispunili radnu normu. Prikrivanje stvarnog stanja, kažu, dugoročno ne rješava problem. Nastavnici geografije, historije, likovnog, tehničkog, muzičkog, tjelesnog su u krizi. Vjeronauka nije, jer je ušla i u razrednu nastavu, mišljenje je krajiških nastavnika. Još uvijek se dobro drže profesori njemačkog i engleskog jezika.

“Smanjivanje broja učenika, gašenje odjeljenja i tehnološki višak stvorili su ogromne poteškoće i u kvalitetu obrazovnih usluga. Kakva znanja može nastavnik prenositi u tzv. kombiniranim odjeljenjima gdje u jednoj učionici sjede učenici iz više razreda? Potrebne su ozbiljne sistemske mjere od vrha države do samih izvršilaca – nastavnika u obrazovnom procesu”, ističe sindikalistica Zehra Hadžić.

Istina je, ukidanje odjeljenja i njihovo spajanje u veća gdje od nekadašnjih 24 učenika u prosjeku nova odjeljenja mogu imati i 34, rađa probleme u izvođenju nastave i narušava pedagoške standarde. Evropski VET standard nalaže 16-20 učenika, a optimalan je broj od 18 po jednom odjeljenju.

Shares 7



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *