Na današni dan prije 12 godina – 19. 0ktobra 2003. godine, preminuo je prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
Alija Izetbegović je i jedan od osnivača SDA i njen dugogodišnji predsjednik.
Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac.
Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine i osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine.
Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.
Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama.
U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom Sarajevskom procesu osuđen na 14 godina zatvora. U zatvoru je proveo gotovo šest godina.
Po izlasku iz zatvora Izetbegović je 1990. godine s grupom istomišljenika formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije.
Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine najavivši da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra.
Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine te je proglašen počasnim predsjednikom SDA.
Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. godine u 14.25 sati tokom oporavka poslije slamanja četiri rebra i ozljede ramena. Njegovoj dženazi prisustvovalo je oko 150.000 ljudi iz cijele BiH i inostranstva, a telegrami sućuti su pristigli iz oko 100 zemalja svijeta.
Neke od posljednjih poruka građanima su da “Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci”, te da je važno da je “Bosna opstala”. Bio je, govorili su oni koji su ga dobro poznavali, spokojan u svojim posljednjim danima.
