KO JE “DJEVOJKA S UNE”, SIMBOL GRADA – LJEPOTICA KOJA BDIJE NAD SMARAGDNOM KRALJICOM RIJEKA…
Više od 30 godina bronzana ljepotica – “Djevojka s Une”, bdije nad još jednom iskonskom ljepoticom, reći će svaki Bišćanin, najljepšom rijekom na svijetu, izaziva uzdahe Bišćanima, putnicima namjernicima ali i prolaznicima, vječito im postavljajući pitanje i nerješivu enigmu, ko je ona zapravo?
Smještena na rubu gradske otoke, sa pogledom usmjerenim prema Uni i gradskom mostu, motri ljepotica na smaragdno-zeleni biser – Unu, jednu i jedinu, ispraća njene brzake, koji, igrajući se prolaze ispod mosta i nestaju u bespućima vlastitog vodotoka.
Ko je i odakle je?, pitanja su koja uvijek iznova zaokupljaju pažnju znatiželjnika i više od trideset godina traže i čekaju odgovor.
“Djevojka s Une” nastala je u zagrebačkom ateljeu kipara Vladimira Herljevića i postavljena na desnu obalu Une 1986. godine. Nakon proteklog rata nekima je zasmetala pa su postavili eksploziv kako bi je uništili, nasreću samo je oštećena. Nakon restauracije postavljena je na gradski bedem iznad venecijanskih stepenica, a potom, prije nekoliko godina, na gradsku otoku.
Ideju da nešto izgradi na obalama Une Herljević je dobio davne 1967. godine u vrijeme kada je Bihać bio domaćin svojevrsnog kiparskog simpozija, kojem je bio cilj predstaviti posebni kamen bihacit.
Prema kazivanju samog Hreljevića “Djevojku s Une” kreirao je na inicijativu pokojnog Boška Marjanovića, jednog od najvećih zaljubljenika u Unu i osnivača “Unskih smaragda”.
Kako je za Avaz 2018. rekla Bišćanka Halida Pačić, “Djevojka s Une” mnogo liči na nju iz mlađih dana, njena slika nastala na Unskoj regati stajala je na izlogu jedne fotografske radnje u to vrijeme, međutim, mogla je to biti bilo koja od mnogih lijepih Bišćanki u to vrijeme.
Akademik Hreljević pak navodi kako mu nijedna od tih prelijepih djevojaka nije bila posebna inspiracija, jer nijedna nije mogla ponuditi ono idealno, pa je sam umjetnički dotjerivao i tako je nastala “Djevojka s Une”
Bilo kako bilo, “Djevojka s Une”, ostaje vječitim čuvarom i simbolom Bihaća i Une, ostaje bditi nad njima, mamiti uzdahe i plijeniti čarobnom ljepotom.
