Dok se vi prisjetite ili dobijete informaciju o nazivu starine na slici, mi ćemo nastojati o istoj sročiti jedan članak.
Evo nas ponovo. Na slici je dolaf (dolap, dulaf, dulap, šiš za prženje kahve, brostulin – istrijanski, pržulin, pržanj, pržač kahve… svi nazivi su ispravni, ovisno iz kojeg ste kraja) – praktična stvarčica koju je nekad posjedovalo gotovo svako domaćinstvo, a koja je služila za prženje sirove kahve, kafe, kafe – po vašoj volji, kako vam lakše izgovoriti.
Sastoji se od metalne drške koja služi za runčno okretanje, te limenog bubnja sa otvorom kroz koji se puni određenom količinom sirove kahve u zrnu.
Dolaf se, nakon što je bubanj napunjen kahvom, stavlja na žeravu otvorene vatre ili vatre naložene u šporetu, te ručno okreće dok kahva u potpunosti ne bi bila ispržena.
Neopisiv, prijatan i opijajući miris pržene kahve nekad se širio sokacima i avlijama, pa gotovo i svakim domaćinstvom, a poseban užitak bio je teferridžiti uz taze prženu i netom “ispečenu” kahvu.
Bila razbuđuša, dočekuša, razgovoruša ili ispraćuša, ispijanje kafe u bosanskim domaćinstvima oduvijek je neizostavni svakodnevni ritual bez kojeg bi dan za svakog prosječnog bosanca bio izgubljen i “profućkasn”.
Svako ispijanje kahve, ma koje tokom dana bilo po redu, uvijek iznova predstavljalo je posebno zadovoljstvo, čar i priču samu za sebe.
