Kultni “fićo”, paradigma zakona i pravde u milicijskoj službi bivše Jugoslavije, uvijek je stizao…
Od generacija koje su odrastale u bivšoj Jugoslaviji sigurno nema nikoga ko se ne sjeća legendarnog i kultnog četverotočkaša popularnog nadimka “fićo”, “fića” ili “fićek”, koji je nosio službeni naziv “Zastava 750”.
“Fićo” je bio i službeni automobil ondašnjih milicijskih – policijskih snaga, koje su održavale red i bile u “službi građana”.
Bez obzira kako “fićo” u očima promatrača izgledao danas, u ondašnjim prilikama revnosno je odgovarao na zadane izazove. Bio je neprikosnoveni gospodar puteva i putića i nema tog lopova i lopovčića koji je mogao umaći ovom malenom plavom anđelu. Pozavidjeti bi mu mogle i današnje mašine, aždaje sa nafriziranim motorima i mnogo konjskih snaga.
Iako bi za današnji “vakat” bio relativno spor, ondašnji mu lopovi nisu mogli umaći, a teško da bi i ovi danas.
A i “fićini” piloti, milicajci, iako im u nazivu početni slogovi zvuče milozvučno, i nisu baš bili posebno “mili”, znali su dobro i popeglati onog ko je kršio pravila ondašnjeg reda i zakona.
I “fićo” i “mili” danas žive samo u našim sjećanjima.
Kratka biografija fiće
Zastava 750 je automobil proizveden po licenci Fiata 600, predstavljenog 1955., na sajmu automobila u Ženevi, kao simbol poslijeratnog talijanskog ekonomskog napretka. Nekoliko godina ranije Fiatov glavni inženjer Dr. Dante Giacosa (1905.-1996.) je dobio zadaću konstruirati malo vozilo, koje će za razliku od legendarnog Topolina, kojeg je projektirao još davne 1936. godine i koji je postao uzor mnogim proizvođačima malih automobila širom svijeta, omogućiti ugodan prijevoz za četiri putnika.
Na projektu “100” ponovo je radio Giacosa i nadišao je sebe, stvorivši po mnogima najuspješniji i najpopularniji FIAT svih vremena – Fiat 600. Fiat 600 je bio minijaturni četvorosjed u samonosećoj karoseriji s dvoja vrata. Imao je vodom hlađeni četvorocilindrični motor od 633 ccm sa 16 kW (21,5KS), postavljen iza stražnje osovine s pogonom na zadnje kotače i nezavisnim ovjesom na svim kotačima. Osim bloka motora, glava i kućište mjenjača i diferencijala bili su izliveni od aluminija. Cijeli sklop težio je samo 108 kg, a cijeli automobil 585 kg. Uz dobar raspored težine (45:55 posto), nezavisno oslanjanje sva četiri kotača i brzinu od 100 km/h, malu potrošnju goriva i simpatičnu karoseriju s velikim staklenim površinama, Fiat 600 je trenutno osvojio srca posjetitelja i novinara i počeo je stvarati glavobolju takmacima. U prvih pet godina prodano je milijun primjeraka.
Godinu dana kasnije predstavljeno je i prvo MPV vozilo bazirano na ovom modelu, Fiat Multipla. Imala je tri reda sjedala za ukupno šest osoba koja su se mogla preklopiti i napraviti veliki tovarni prostor. Zbog povećane težine kočnice i ovjes je dorađen posebno za ovaj model.
1960. godine učinjeno je osuvremenjenje modela 600 koji je dobio motor od 767cc 18kW (25 KS), a prednji prozori dobijaju i leptir-stakla. Najveća brzina je bila 110 km/h. Ovaj model dobija oznaku 600D. 1965. godina donosi veća prednja svjetla (farove) i veći gorivni spremnik.
Ovaj model automobila pored Italije proizvodio se između ostalog i u Argentini, Austriji, Španjolskoj i Jugoslaviji.
Ukupno je proizvedeno 2,695,197 primjeraka Fiata 600 u svim verzijama.
Zavod Crvena Zastava u Jugoslaviji 1962. godine počinje serijska proizvodnju Zastave 750, automobila gotovo identičnog kao Fiat 600D. U tom trenutku produktivnost i tehnološki razvoj u tvornici Zastava identičan je Fiatovim pogonima. Razlike nastaju 1970. godine, kada Fiat prestaje s proizvodnjom ovog modela.
Zastava 750 je službeno ime malog automobila, koji je na području bivše Jugoslavije poznatiji pod nadimkom fićo, fića ili fiček, a proizvodio ga je pod markom Zastava srpski proizvođač automobila i vatrenog oružja Zavod Crvena zastava. Ovaj je automobil bio jedan od simbola bivše Jugoslavije i najčešće viđeno vozilo na jugoslavenskim cestama.
