Sve do otkrića parnog stroja i konstruiranja prvih parnih lokomotiva (sredinom 18. i pocetkom 19. stoljeća) ljudi su putovali pješice ili koristili zivotinje za prijevoz i prijenos tereta. Tokom 19. sroljeća bilo je raznih pokušaja i eksperimenata s parnim kočijarna, pretečarna automobila. Ovi pokušaji uglavnom su završavali neuspješno zbog neprikladnosti pare u prometu.
Revoluciju u razvoju vozila na vlastiti pogon označio je izum motora s unutrašnjim sagorijevanjem i izrada prvog četverotaktnog motora, što je učinio Nikolaus Otto 1876. Ovaj izum je omogućio sudbonosan korak u pravcu konstrukcije automobila.
U Njemačkoj je Gottlieb Daimler 1885. ugradio benzinski motor na bicikl i tako napravio prvi motocikl. Karl Benz je 1886. na tricikl ugradio benzinski motor te tako izradio prvi automobil. Ovaj Benzov stroj imao je značajke koje imaju i današnji automobili: električno paljenje, vodeno hlađenje i diferencijal.
Sarno dvije godine od konstruiranja Motorwagena Benz počinje s izradom automobila za prodaju i komercijalnu upotrebu. Konstrukciju koju i danas poznajemo s motorom sprijeda, uveli su René Panhard i Emile Levassor, a od 1890.taj koncept prihvaća većina proizvođača,
Prvi automobili bili su vrlo bučni i smrdljivi te nisu bili mnogo popularni rneđu stanovništvom gradova. Stalnim usavršavanjern i razvojem, početkom 20. stoljeća potražnja za automobilima raste.
Zbog ručne proizvodnje automobili su bili skupi i dostupni sarno rijetkim sretnicima. Revoluciju u proizvodnji i dostupnosti automobila širim masama izveo je Henry Ford uvodeći tekuću vrpcu u proizvodnji automobila i sniživši cijenu svoga modela T na 850 dolara 1908, a 1925. godine na
čak 290 dolara. Tako je Ford pokazao da se automobili rnogu prodavati jeftinom proizvodnjom, a njegov uspjeh je obil]ežio proces globalne motorizacije svijeta.
Dolazak prvih automobila u Bosnu i Hercegovinu vezan je za utrku koja se vozila od Pariza do Beča 1902. Jedan dio sudionika utrke odlučio je produžiti do Sarajeva. Automobilisti su 7. jula stigli preko Bosanske Gradiške i zaputili se prema Jajcu, gdje su noćili, a sutradan krenuli prerna Sarajevu.
Sarajevski list je 6. jula 1902. skrenuo čitateljima pažnju kako će ovo biti “neobično zanimljiv prizor”. Sarajevski list 9. jula 1902. donosi vijest o dolasku automobila u Sarajevo te detaljno iznosi plan kretanja i obilaska grada od strane francuskih automobilista. List napominje: “U červrtak 10. (ovoga mjeseca) u 8 sah. (sati) izjutra otputovat će automobilisti u Mostar”.
Isti list se 11. jula 1902. osvrće na posjet automobilista Bosni i Hercegovini i odluci “da i pred nama dernonstriraju usavršenje ovoga skorašnjeg trijumfa moderne tehnike”, a donosi i vijest o nesreći automobila koji se survao u provaliju 6 kilometara od Jajca: bilo je ozlijeđenih putnika, a najteže je prošao vozač.
U Jajcu su automobilisti svečano dočekani i nakon noćenja krenuli su 8. jula prema Sarajevu, gdje su stigli u popodnevnim satima. Kako je zanimljiv i živ opis prolaska automobila po gradu, ovdje donosimo dio teksta koji opisuje susret stanovništva s autornobilirna; “Jučer prije podne (9. VII.) u 10 sah. dovezla su se četiri automobila s Ilidže u Sarajevo, gdje ih je mnoga publika od 8 sah. izjutra na veljoj pripeci duž Appelove obale očekivala, Policajci na konjima i policajni komesar Lindes u fijakeru dopratio ih je u grad. Automobili bijahu okićeni malim bosanskim barjacicima i zelenilom, a bjehu sa svojim insasima u samoj – prašini. Automobiliste dovezoše se pred gradsku kuću, gdje ih dočekase gg. baron Mollinary, francuski konzul g. Gouti vladin povjerenik vito Zarzycki. Poslje megjusobne predstave pozdraviše strane goste gradski načelnik H. Nezir ef. Skalić i gradski zastupnik Esad ef. Kulović (potonji franceski) usrdnom dobrodošlicorn, na što je predsjednik kluba franceskih automobilista baron Zuylen srdačno zahvalio. Francuske turiste, među njima i nekoliko gospođa, razgledaše za trijem gradsku kuću i šetahu po gradu, gdje ih je publika simpatično pozdravljala. Pred podne učiniše princ Jaime de Bourbon, sin Don Carlosa de Bourbona, i predsjednik automobilskog kluba baron Zuylen svoja podvorjenja poglavaru zemlje, preuz. g. baronu Appelu u konaku i gragj. doglavniku preuz. g. baronu Kutscheri u zemaljskoj vladi. Po podne su troja automobilna kola stojala izmegju obije zgrade zemaljske vlade, koje bijahu istakle zastave, a publika je hrpimice posmatrala njihovu majstorsku uredbu i opremu. Od 4 do 5 sah. po podne odvezli su se pojedini automobili na Ilidžu, a potonji najmanji odvezao se iza 6. sah. pred večer. Vožnja automobila po Sarajevu izazvala je pojmljivu senzaciju, a još veću u sarajevskom polju, gdje su se seljaci usput s pazara divili nekakvim »vražjim fijakerirna «, što lete po cesti.”
Susret stanovnika Sarajeva s neobičnim tehničkim novotarijama ali i automobilista s gradom Sarajevom bio je novo iskustvo i za jedne i druge. Sam svečani doček pokazuje koliko su gradske vlasti i stanovnici grada bili zainteresirani za upoznavanje s novim prijevoznim sredstvom (koje je i u europskim gradovima u to vrijeme bila senzacija) kao i njihovim također zanimljivim vlasnicima. Francuskim automobilistima je susret sa Sarajevom i Bosnom bila nova i nezaboravna avantura koju su mogli sarno zamisljati čitajuci knjige o orijentalnoj kulturi i gradnji kojom Sarajevo obiluje.
Shvaćanje ljudi koji prvi put vide automobil i njegovo uspoređivanje s fijakerom razurnljivo je i očekivano, jer oni su mogli napraviti usporedbu s onim sto je dio njihove svakodnevnice i na taj način objasniti nešto što se sarno i bez zaprege kreće,
I narednih dana pisano je o automobilistima: 9. jula bila je na Ilidži upriličena svečana večera u njihovu čast. Tom je prilikom predsjednik automobilskog kluba baron van Zuyleni “izrazio ushićenje francuskih turista s prirodnih krasota Bosne, simpatična dočeka i izvanredne predusretljivosti oblasti na putu po Bosni naglasivši ogromne očevidne rezultate kulturnog rada u zemlji i zdraveći Bosnu i Hercegovinu” Sutradan su se automobilisti zaputili prema Mostaru “gdje ih je tamošnja publika mnogobrojno dočekala”.
Prateći dalje pisanje Sarajevskog Lista, vijesti o automobilima u Bosni nema sve do 1905, a u nekoliko navrata se donose vijesti i zbivanja u vezi s automobilima u svijetu, najčešće vezano za automobilske nesreće,
Krajem januara 1905. kapetan Wolf iz bečkog ratnog ministarstva dovezao je u Sarajevo prvi automobil da se okuša za poštanski saobraćaj u Bosni i Hercegovini. Dernonstrirajući automobil, kap. Wolf je u vojnom logoru o njemu održao i stručno predavanje kojem su prisustvovali poglavar zemlje preuz. g. fern. baron Alborn s generalitetom, predstavnici zemaljske vlade i mjesnih oblasti, direkcije državne željeznice, vojničke pošte i telegrafa te mnogi oficiri i poštanski činovnici.
Od 1. juna 1905. uveden je automobilski promet pošte i putnika na nekim prugama u Bosanskoj Krajini (Bihać – Novi, Bihać – Petrovac i još neki). Ovo je ujedno prva primjena automobila u Bosni i Hercegovini i početak korištenja automobila u državnim i privatnim poslovima.
Nakon što je automobil započeo svoju sluzbu u poštanskim poslovima i prijevozu putnika, počinju se u novinama ovoga razdoblja javljati vijesti o nesrećama,
Prvi izvještaj o nesreći “domaćeg” automobila donio je Sarajevski list pod naslovorn Nesreća s automobilom. Prenosimo je u cijelosti; “Javljaju nam iz Bos. Krupe: Poštu a i razni poštanski espap, te ujedno i putnike između Bos. Novog i Bihaća, prevazaju automobili, koji se u podne razmjenjuju svaki dan u Bos. Krupi. Sve što se rađa ima svoju smrt; sve što se načini – može se satrati, pa tako i automobili. Dešavala se i na ovoj pruzi po koja mala zapreka, re bi poštanski automobil – iii kako ga prosti naš narod nazva »elektrika«, taj naš brzovoz zakasnio je doći s poštom u Bihać, Krupu iii Bos. Novi. Ali kao što se zbilo na 28. dec. pr. g. (prošle godine), još se nije na ovom putu dogodilo “Na znanje. Vladin povjerenik za grad Sarajevo upozoruje publiku, da put za jahače između glavne duhanske fabrike zapadnog kraja grada (zdrepčane) smiju sarno jahaci, tovarni konji i koturaši upotrebljavati i da je prema tome zabranjena voinja automobilima, motor-kotačima i kolirna po rečenorn putu. Prekršaj ove naredbe kazniće se.”
Na 30 km ceste idući iz Bos. Novog u Bihać, to jest izmegju Bos. Krupe i Otoke krupske, u selu Ljusni kod Alagina kabura trkao se automobil niz jednu strminu niz cestu, te kako je ga valjalo malo zaokrenuti, skočio je s ceste, s obale u hladnu Unu; nešto mu je falilo, dok se nije mogao upraviti putern. Odmah je telefonom javio kondukter tu nesreću u Bihać, Novi i Krupu, te je došao iz Novog drugi automobil i primio poštu do Krupe. Srećorn nije bilo putnika osim konduktera i jednog vojnika, koji upravlja automobilom. Na trku, kako se automobil rušio niz obalu do 10 m visoku nad Unom, obojica su izbjegli srećorn iz svoje opasnosti; jedan je iskočio iz automobila na desnu, drugi na lijevu stranu tako spasili u strahu svoj život. Više od dvije trećine automobila zaronio je u vodu. Srećom je ga dočekala stijena i drvena klada, te ne zaroni u duboki jaz Une, koji je s druge strane klade i kamene stijene.
Tako strmoglav noćio je u vodi, te je izvađen sjutri dan; žandari su sjutri dan doveli do 100 seljaka iz Ljusine, te su automobil iz vode izvadili uz pomoć drugog automobila, koji je došao iz Bos. Novog i koji je taj izvađeni automobil opet odvukao u Bos. Novi.
Tako je prva zabilježena nesreća unutar bosanskohercegovačkog domaćeg prometa prošla bez žrtava i samo s materijalnom štetom. Osim mehaničkog kvara na automobilu čest uzrok nesrećama bila je i slaba razvijenost kao i loše stanje postojeće cestovne infrastrukture. Iako je promet automobila u Bosni i Hercegovini tek u začetku, već 1906. možerno u gradskom vijeću Sarajeva naći rasprave o materijalu i načinu asfaltiranja gradskih ulica, kao i prve zabrane kretanja automobila u pojedinim ulicama.
Zanimljiva je i nesreća u Banjoj Luci kojoj je neposredno bio uzrok automobil ili, preciznije, nestručno rukovanje benzinom. Prilikom točenja benzina u automobil, nepažnjorn benzin se zapalio, ali i ova nesreća završila se bez težih posljedica.
Tokom 1907. godine ponovljena je zabrana vožnje automobilima i motociklima istim onim ulicama obuhvaćenima odlukom iz 1906, što upućuje da je ona bila kršena. I u narednim izvještajima Sarajevskog lista nalazimo vijes-ti o nesrećana s automobilima. U broju 50 od 26. aprila 1908. list ističe da “poštu i poštanski promet između Bos. Noyoga i Bihaća prenašaju najmodernija kola, najbrži točkovi automobila” i da su automobili “ispraviti i postaviti radi toga, da bude jeftinija vožnja pošte, da je brže”. Također se ističe da je cesta glavni krivac nesreća koje se dogode automobilima te ih sprječavaju u obavljanju njihovog posla – prijevoza pošte i ljudi.
Nesreći koja se dogodila 16. aprila 1908. isključivi krivac je loša i uska cesta. Sarno spretnost vozača spriječila je težu nesrecu i sačuvala 6 putnika, od kojih je jedan zbog nedostatka prostora unutar automobila sjedio na njegovu krovu. List navodi da je sreća “što se ništa nije pokvarilo u mašini, gdje se plin razvija, pa nije ništa ni eksplodiralo”, što je jasan pokazatelj straha i nepoznavanja još uvijek novog mehaničkog stroja. Na dan 15. jula 1909. dogodila se nesreća u kojoj se automobil i tramvaj spominju kao rnogući uzroci uplašenosti konja koji je zbacio konjanika, a koji je u bolnici podlegao ranama. Zanimljiva je i vijest koju Sarajevski list donosi 17. novembra 1909, a govori o otvaranju ceste Varcar-Vakuf – Crna rijeka u dužini 14,5 km ističući “važnost uvećanja prometa, da će podići procvat trgovine, a tijem promaći blagostanje žiteljstva grada i kotara varcarvakufskog”. Ova cesta je bila od velikog značaja za spajanje ]ajca s Banja Lukom kao i skraćenje istoga puta za tridesetak kilometara. Također, ulaganje u razvoj prometnica imalo je višestruke koristi, što je uočeno u govoru prilikom otvaranja ceste. Razvoj prometnica bio je preduvjet za razvoj cestovnog prometa, prije svega automobilskoga.
Kao prijevozno sredstvo automobil se u Sarajevu javlja od 1910. godine u manjem broju, a 1913. u gradu je već oko 80 autornobila. Vidan napredak u korištenju automobila na bosanskohercegovačkim ulicama može se uočiti prilikom posjete Franje Ferdinanda Sarajevu 1914. godine, kada cijela njegova pratnja koristi automobil kao prijevozno sredstvo (šest vozila). Franjo Ferdinand i Sofija sjedili su u otvorenom automobilu iz kojeg su sve mogli vidjeti i gdje ih je svatko mogao vidjeti. Ilustracije radi, nakon sarno 31 godine od prvog dolaska automobila u BiH i sarno 28 godina od početka upotrebe automobila u Bosni i Hercegovini – dakle, 1933. – prema podatcima Uprave policije, u Sarajevu je bilo 237 registriranih automobila.
Originalni, komplet tekst u pdf formatu možete pročitati O V D J E.
IZVOR:
SLAVEN TADIĆ
POJAVA I DOLAZAK AUTOMOBILA U BIH
Prema pisanju Sarajevskog lista
Ovaj rad nastao je kao seminarski rad pod mentorstvom doc. dr. Edina Radušića na predmetu Bosna i Hercegovina u austrougarskom periodu
Hrvatsko kulturno društvo
Napredak Sarajevo – Središnjica
H.RVATSKI. MARODNI
GODISMJ·AK
2011. Broj 58
