VIJESTI

Dok su oni na ulicama, mi slavimo

Priča jednog studenta nakon sinoćne šetnje kroz naš lijepi i slobodni Bihać:

“Par puta danas sam prošao kraj ovog čovjeka na korzu i reko prosi ili nešto, ali kad sam sad u 22.00 na ovom vjetru prošao tu gdje nikog nema on je i dalje sam stojao. Priđem mu i pitam šta je bilo? Saznam da je to Mehmed Kapić iz Cazina, ratni vojni invalid sa 40% trajnog oštećenja koji prima samo 50 maraka mjesečno. Tvrdi da njegov invaliditet treba da se procjeni na minimalno 60% i ukazuje na nekompetentnost ljekarske komisije za ocjenu invalidnosti. (informaciju o njegovom ranjavanju i ozbiljnosti toga je potvrdila i mama koja ga poznaje još iz školskih dana a i za vrijeme rata) Ovaj čovjek godinama se bori za svoja prava ali ni blizu nije da mu se ista i pruže. Čovjek stoji čitav dan i večeras će i sutra čitav dan na ovom vjetru i hladnoći sam biti. Ponudio sam da mu donesem jaknu ili nešto ali rekao je da ne traži ništa samo malo pozornosti na probleme ove države na koje niko ne obraća pažnju.”

Jutro, 1. MART… “Upravo se vraćam od Mehmeda sa korza. Primjetio sam da malo kao kiša pada pa sam otišao mu odnio jaknu svoju i kafu i vode, koliko već student može pomoći. Sjedio sam sa njim jer kaže da mu društvo dobro godi nakon čitavog dana šutnje. Čovjek se zahvaljuje 1000 puta…”


Ukažimo na borbu onih ljudi zbog kojih smo mi danas slobodni.
I nije on jedini, ovakvih je mnogo, pa se ja pitam onda… zar mi stvarno imamo nekog razloga da slavimo današnji praznik kad su oni koji su ga omogućili na ulicama?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button