Bosanska Krajina nadaleko je poznata po izvanrednim talentiranim vokalnim solistima, te interpretatorima sevdalinke i narodne muzike za kojima nimalo ne kaskaju ni vrsni poznavaoci muzičkih instrumenata, posebno harmonike, s’ kojom su Krajišnici pravi virtouzi – umjetnici posebna kova.
Jedan od takvih je Mesud Mero Ljubijankić – Krajišnik kojem harmonika, sevdah i pjesma mnogo znače, od njih se ne razdvaja, koje nosi u srcu i duši.
Počeo je Mero harmoniku svirati od malena, još kao dječačić. Prvi koraci kod Zage, pa u školskom folkloru 1977. godine, kako kaže, posebno su mu ostali u sjećanju. U ondašnji zeman, kako voli reći naš narod, bilo je svirke po kinama, ispraćajima mnogih regruta na osluženje vojnog roka, komušačima, priredbama, audicijama i gdje god bi mu se pružila prilika, Mero je ne bih propustio, naravno, sve mu je to pomoglo da stasa u iskusnog, zrelog muzičara kojeg danas svi respektuju.
Početkom 1984 godine Mero je svirao u gradskom orkestru, kod rahmetli Bajre Redžica, kod kojeg je uzimao i časove obuke, a davne 1985. godine svirao je u KUD-u “Incel” Cazin.
Sa svojim jaranima Seadom Osmanagićem i Besimom Dedićem iste godine otišao je u JNA na odsluženje vojne obaveze, nakon čega se nastavio muzički doškolovavati i usavršavati.
Godine 1987. osnovao je grupu Ahbabi, bio njihov frontmen i sa njima svirao nekoliko narednih godina. Nakon toga osniva grupu Skitnice s’ kojom ostaje do odlaska u Austriju 1991. godine. Od 1991. do 2002. godine napravio je kraću pauzu u muzici, a 2002. godine počinje svirati klavijature sve do unazad par godina kada se ponovo posvećuje harmonici.
Iz priloženog se dade naslutiti da se radi o iskusnom, vrsnom, afirmisanom muzičaru koji ima posebno mjesto pod muzičkim nebom Bosanske Krajine i šire. Gdje god se pojavi sa harmonikom o ramenu, svugdje je dobro došao, rekoše Merini prijatelji i bolji poznavaoci.
Mero, sretno i još mnogo godina muzicirao i svirao!
