SPORTVIJESTI

Poraz boli, teško je, tužni smo, ali, uzdignute glave naprijed se mora

Sinoćnji poraz naše reprezentacije u susretu sa Irskom teško je pao svim istinskim ljubiteljima nogometa u BiH.

Kako se pomiriti sa činjenicom da ćemo i naredno Evropsko prvenstvo u Francuskoj 2016. godine prromatrati bez naših Zmajeva i tražiti utjehu – tim za koji ćemo navijati jer naših ljubimaca neće biti?

Kako se pomiriti sa činjenicom da nećemo gledati, te uz pokliče bodriti našeg Džeku, Pjanića, Đurića, Vranješa, Medunjanina, Bešića, Ibiševića, Begovića…?

Kome, nakon sinoćnjeg poraza emocije nisu proradile a suze potekle? Nema tog!

Ko jekriv za sinoćnji debakl?

Krivca i ne treba tražiti, tako je kako je, a Džeko je to najslikovitije i najrealnije pojasnio: …kako pobjediti u utakmici u kojoj se lopta dodaje samo najbližem sebi, krivi smo svi mi igrači, kako smo igrali bolje nismo ni zaslužili…, naglasio je razočaran, tužan, sa suzama u očima a i ljut.

Emocije su proradile i kod selektora Baždarevića, pale su suze, tuga… Meša je dao sve od sebe, imao je nezahvalnu ulogu – povratiti našu repku iz mrtvih nakon katastrofalnog starta u kvalifikacijama, i skoro je uspio, ali, eto, falio je onaj faktor sreće, i hvala ti Meša za one lijepe utakmice i produžetak naših snova i nadanja.

Teško jeste, svi oplakujemo sinoćnji poraz i oproštaj od učešća na Evropskom prvenstvu, tužni smo, ali, preboljeti se mora, druge nam nema, pred nama su kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, bit će još lijepi trenutaka i nogometnih predstava naših Zmajeva, zato uzdignute glave i s’ ponosom idemo naprijed.

SRETNO ZMAJEVI!

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button