Upoznajte ovog ljepotana, kapitalca kojeg ste vjerovatno imali priliku vidjeti

Koliko puta ste prilikom prvog jutarnjeg izlaska u dvorište bili zatečeni ovakvom prekrasnom slikom ogromnog, prelijepog leptira kapitalca i zapitali se: odakle potječe?, kojoj vrsti pripafda?, je li rijedak kod nas?… i mnogo još štošta.

Odmah, na prvi pogled, vjerovatno većina nas pomisli da se radi o veoma rijetkoj vrsti leptira kod nas, međutim, to i nije baš tako, stvari stoje sasvim drugačije.

Naime, riječ je o vrsti “Antheraea yamamai (GUÉRIN-MÉNEVILLE, 1861), u engleskom jeziku poznat kao Japanese Silk Moth, u njemačkom kao Japanischer Eichenseidenspinner, a kod nas japanski hrastov prelac ili svilac”.

Proteklo je već gotovo 150 godina otkako je iz istočnih dijelova Azije u Europu prenesen leptir japanski hrastov prelac, japanska sviloprelja ili gorska čahura (Antheraea yamamai Guer., familija paunovci, Saturnidae). Uvezen je stoga što je u to vrijeme u Europi radi bolesti dudovog svilca bila ugrožena proizvodnja svile, a vjerovalo se kako će ovaj istočnoazijski prelac čija gusjenica zapreda krupne svilene čahure, biti dobar nadomjestak za dudovog svilca. Međutim, očekivanja se nisu ispunila i uzgoj japanskog sviloprelca ubrzo je napušten, no leptiri su se održali, štoviše počeli se sami razmnožavati te iz središnje Europe krenuli ka istoku.

Pedesetih godina prošlog stoljeća Slovenci su ih uvezli kao jeftinu, a vrsnu “radnu snagu” u svoje novosagrađene pogone za proizvodnju svile.

Japanski hrastov prelac može imati raspon krila i do 14 centimetara te spada među najveće leptire u Evropi.

Prelci rado dolijeću na svjetlo između 21 i 2 sata, a nerijetko ih se može zateći ujutro oko gradskih javnih rasvjetnih tijela, pa i usred naselja. Odrasli leptiri žive nakon parenja razmjerno kratko vrijeme, najviše 4–5 tjedana. Nakon izlijetanja ubrzo dolazi do parenja i odlaganja jaja. Ženke polažu jaja pojedinačno ili u manjim hrpama na tanje grančice za koje ih prilijepe. Jaja prezime, ustvari prezime već male gusjenice unutar jajnih ljuski, i s razvojem mladog lišća u proljeće počinje piljenje mladih gusjenica i prvo hranjenje.

Primarna ishrana gusjenica je lišće hrastova, ali rado uzimaju i list pitomog kestena, te nerijetko i list bukve. Gusjenice narastu do desetak centimetara, krupne su i imaju rijetku dlakavost i svjetlo zelene su boje. U stanju obrane zauzimaju položaj sfinge. Odrasle se gusjenice tijekom juna i jula zapredaju u čvrst produljen i svjetlozeleni kokon, čahuru, koju nalazimo najčešće unutar kojeg smotanog hrastovog lista ili pričvršćenu o grančicu.
Ne šteti, ne ošteti

Japanski hrastov prelac postaje domaćom vrstom na sve većem i većem prostoru. Je li tome uzrok njegova velika moć prilagođavanja u odnosu na ishranu i odsutnost većeg broja prirodnih neprijatelja u novoj postojbini, ostaje tek proučiti. U svakom slučaju i ova vrsta poput mnogih drugih introduciranih pokazuje na izvjestan način nezaustavljivo širenje i povećanje svojih populacija.

Japanski hrastov prelac nije rijetkost ali je izazvao dovoljno pozornosti i natjerao mnoge da se pozabave i nauče štošta o zanimljivom leptiru koji ne šteti nikom, pa ni njemu ne bi trebao niko naštetiti ili iz znatiželje mu oštetiti prelijepa krila.

Rejting

  • 7
  • 9
  • 4
  • 9
  • 8
  • 7.4

    Score

Korisnička ocjena: 0 ( 0 Glasova )



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.