NEKADA ŽETVA I VRŠIDBA

Nekad, danas veoma rijetko, jedino u brdovitim krajevima gdje je pristup kombajnima i drugoj savremenoj mehanizaciji otežan ili potpuno onemogućen, prikupljanje i uklanjanje dozrelih žitarica sa polja obavljalo se u dvije faze, a obadvije su izizkivale izuzetan trud i napor.

Žetelice

-U prvoj fazi valjalo je ručno, pomoću primitivnog oruđa za rad – srpova, požnjeti pšenicu ili drugu sazrelu žitaricu. Žetvu je najčešće obavljalo nekoliko žetelica, u nekim slučajevima i na desetine njih, čiji broj je ovisio o veličini žitnog posjeda, kao i o imovnom stanju  domaćina, vlasnika žitnice za kojeg su se obavljali radovi .

Požnjeveno žito, vezano u male snopove, odmah se transportovalo konjskom zapregom u dvorište domaćina na posebno pripremljeno mjesto, tzv. harman, slagalo se na kupe oko drvenog kolja – “dilo” se, da bi tu čekalo 2. fazu, završni čin, dolazak konja za vršidbu, ili “dreša” – vršalice, što je znalo potrajati nekoliko dana, pa i sedmica.

Dreš

-Druga faza – vršenje ili mašinanje obavljalo se pomoću vršalica tzv. “drešova” koje je u početku pokretala mašina na parni pogon, a kasnije, razvojem tehnologije, stabilni motori na dizel ili benzin.

I u drugoj fazi trebalo je angažovati mnogo radne snage koja je posluživala dreš, pospremala ovršeno žito i odmah nusprodukt vršenja – slamu, također pospremala na određeno mjesto kako bi dvorište iza završenih radova ostalo u potpunosti čisto.

Dreš nije bi samopokretljiv, obično je na mjesto radova bio transportovan volovskom ili konjskom zapregom, kasnije i traktorima.

Vrsidba konjima

U vrijeme dok još ni vršalice ili drešovi nisu postojali, druga faza se obavljala pomoću para konja, koji su vršidbu obavljali gazeći kopitom po prostrtim razvezanim snopovima žita, krećući se u krug oko fiksiranog stožera – stožine.

Razvojem tehnologije i dolaskom savremene poljoprivredne mehanizacije, među kojom i kombajna, navedeni primitivni metod žetve i vršidbe gotovo da je pao u zaborav. Kombajn kompletan proces žetve i vršidbe parcele od 1 hektara obavi za sat, dva, vremena, dok bi za isti posao nekad trebalo par dana i desetine žetelica.

Ostaje nam da se sjećamo teškog rada ali isto tako i lijepih vremena kada smo se više uz rad družili, jer za obavljanje poslova uvijek je bilo neophodno angažovati  mnogo  radnika, kada smo svi bili zadovoljniji, sretniji i veseliji.

 




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.