Hronika jedne lijepo osmišljene, prerano utihnule priče…
A da je bilo samo malo više dobre volje, da smo imali malo više razumijevanja, jednih prema drugima, moglo je biti i drugačije, priča bi zasigurno i dan danas bila aktualna
Priču, koja je trajala oko 6 godina, danas ćemo započeti sa nekoliklo prekrasnih fotografija, a nastavak iste pokušat ćemo, kroz objavu starih, u manjoj mjeri modificiranih članaka, prezentovati u narednom periodu barem jednom mjesečno, ili, u najboljem slučaju sedmično.
Ovo radimo u nadi da ćemo ponovo pobuditi interes mještana Vikića i Izačića za reaktiviranjem KUD-a Vikići kao baštine od neprocjenjive vrijednosti za društveni život i kulturu mještana, koji je trenutno mrtav.
Možda zvuči preoptimistično, neki će vjerovatno reći utopijski, međutim, smatramo da je to moguće i da imamo dobar osnov za to, a evo i zašto: kud u vlasništvu ima zavidnu količinu opreme; mnogobrojna dijaspora, izdvajajući samo po 1 EURO mjesečno, čak i manje, mogla bi finansirati sve aktivnosti kud-a, bez opterećenja budućih članova, okosnicu kojih bi činili mještani u domovini.
Nadamo se da će biti zainteresovanih za ovaj projekat, a svoje ideje i prijedloge možete slati putem kontakt formulara, na e-mail adresu: >urednistvo@vikici.net ili ih prezentovati u komentarima.
Vjerovatno se svi sjećamo prerdivnih novogodišnjih druženja mještana, dijaspore i kud-a, zar ne bi bilo lijepo ustoličiti to kao trajnu kategoriju, vezu koja će trajati?