DRUSTVO - PROBLEMIVijesti

KAKO BRANITI ISTINU I PORAZITI LAŽI: Online prostorom vladaju dezinformacijski projekti pokrenuti iz političkog i ekonomskog interesa

Uz ekonomske i političke razloge za stvaranje i širenje manipulativnih sadržaja u medijima i na društvenim mrežama, fact-checkeri prepoznaju još jedan motiv – popularnost

„Moramo odbaciti kulturu u kojoj se manipulira činjenicama ili ih se čak i izmišlja“, poručio je u inauguracijskom govoru američki predsjednik Joe BidenThe New York Times odabrao je tu rečenicu za citat dana. Govorio je Biden tom prilikom o mnogo čemu, među ostalim i o vrijednostima koje definiraju građane Sjedinjenih Američkih Država. Iako je istinu spomenuo posljednju, posvetio joj je najviše pažnje:

„Protekli tjedni i mjeseci naučili su nas bolnu lekciju. Postoji istina i postoje laži. Laži izgovorene za moć i zaradu. Svakome od nas je dužnost i odgovornost – kao građanima, kao Amerikancima i posebno kao liderima […] da branimo istinu i porazimo laži.“

Dva tjedna prije inauguracije na istom mjestu dogodila se jedna od najvećih kriza u američkoj povijesti – nasilni upad pristalica Bidenovog prethodnika Donalda Trumpa u Kongres. Uz sve očite i jasne dokaze tko ih je pozvao i ohrabrivao (jer su izbori, navodno, pokradeni), a potom i raspustio (pozivom da pođu kući odmah), koje su vrijednosti promovirali i kome skandirali, čije su glave tražili i oznake nosili, društvenim mrežama i medijima sumnjivog kredibiliteta ubrzo je raširena priča kako su nerede izazvali pripadnici pokreta Antifa, pa čak i Black Lives Matter. Sve je to prenošeno u medijima i medijima na području Balkana – od onih koji takve sadržaje i prenose (poput Sputnika i InfoSrpske) do onih koji nastoje držati svog kredibiliteta (kao što su Večernje novosti). I takve su teorije na anonimnim portalima i društvenim mrežama branile gorljive Trumpove pristaše, prije svega u Srbiji.

Koliko god bila nelogična, neutemeljena i, na kraju, neistinita priča koju je pokrenuo The Washington Timesportal koji i inače objavljuje neprovjerene i netočne sadržaje, mnoge od njih označene i kao teorije zavjere (i kojeg mnogi pomiješaju s uglednim The Washington Postom), naišla je na značajan odjek, dobila mnogobrojna odobravanja i dijeljenja. Društvene mreže pokazale su u tome svu tamu svog naličja.

Sve brutalnija zloupotreba društvenih mreža

Velika promjena u pristupu informacijama posljednjih desetljeća dolazi s povećanim korištenjem društvenih mreža za informiranje, podsjeća nezavisna istraživačica Sanela Hodžić. I smatra da to po sebi nije nužno loša stvar.

„Istraživanja na globalnom nivou pokazala su da društvene mreže omogućavaju građanima da budu izloženi različitijim gledištima i pluralnijim informacijama nego što je to bio slučaj samo putem mainstream medija. Svjedoci smo i sve brutalnije zloupotrebe društvenih mreža za političku promociju uz pomoć dezinformacija i drugih problematičnih sadržaja“, konstatira Hodžić.

S druge strane, nastavlja, „građanima općenito nedostaju vještine za adekvatno razumijevanje i učešće u komunikaciji“. Stoga smatra da su države u kojima obrazovanje u značajnoj mjeri uključuje i razvoj takvih vještina „nesumnjivo u prednosti, jer uče građane kako procijeniti pouzdanost informacija, razumijevati interese koji stoje iza određenih komunikacijskih praksi, kritički razmišljati o informacijama i na konstruktivan način i uz informatičko-tehnološke kompetentnosti učestvovati u njoj“.

Bez obzira odakle građani crpili informacije – putem medija ili društvenih mreža – znanstvene studije su dokazale da građani uglavnom biraju, a potom i vjeruju onim informacijama koje potvrđuju njihovo viđenje stvarnosti. One suprotne odbacuju kao iskrivljene i pristrane. Tako je bilo i u promatranom slučaju upada u američki Kongres i naknadnog širenja dezinformacija.

„Ljudima su kognitivne pristranosti i pogreške u razmišljanju zapravo urođene jer je neophodno usvojiti određene kognitivne sheme i vršiti selekciju informacija da bi bili u stanju tumačiti svijet i donositi zaključke“, objašnjava psihologinja Emina Žuna. Problem je, dodaje, kada se to „počne primjenjivati za sve sadržaje, te se stavovi i zaključci donose prebrzo bez obzira na postojanje suprotnih dokaza. Nekad je to zato što smo pod utjecajem afektivne komponente, tj. želimo vjerovati u nešto bez obzira na dokaze. Nekad je problem previše kompleksan za naše razumijevanje, ali ne želimo to priznati pa pristajemo na jednostavnije objašnjenje“, kaže Žuna.

Velikim problemom smatra i nedostatak vremena, ali i količinu informacija kojima su konzumenti medijskih sadržaja svakodnevno zasipani, pa nisu u mogućnosti da zastanu i sve to kritički pročešljaju.

„Ipak, imamo potrebu da imamo mišljenje“, primjećuje Žuna. „I zato pristajemo na činjenice koje se slažu s predubjeđenjem koje već imamo i potvrđuju naš prijašnji sud ma kako on bio stvoren. Okružujemo se sadržajima koji mu odgovaraju i ljudima koji misle isto kao mi. Stvaramo stvarnost u koju ne prodire ništa što se ne slaže s njom, a zbog afektivne komponente svi koji misle suprotno postaju neprijatelji.“

Sloboda izbora pod udarom interesa

Uz motive za stvaranje i širenje netočnih, lažnih i manipulativnih sadržaja u medijima i na društvenim mrežama koje je u svom inauguracijskom govoru spomenuo i Biden, govoreći o lažima izgovorenim za moć i zaradu, fact-checkeri su prepoznali još jedan – popularnost. I to se, kako primjećuje Emir Zulejhić, urednik i projektni koordinator Raskrinkavanja, posebno iskristaliziralo tokom pandemije Covida-19 – više za dijeljenje nego za stvaranje.

„Poražavajuće je kada vidimo da stvarni doktori, vladini zvaničnici ili popularne ličnosti poput pjevača/ica i glumaca/ica dijele veliki broj popularnih i populističkih lažnih vijesti i teorija zavjere, a kako bi došli do veće popularnosti, koju onda kanališu ka različitim ciljevima, koji mogu bili i politički i ekonomski“, ukazuje Zulejhić.

Kada se promatra ugao korisnika, odnosno konzumenata takvih sadržaja, nastavlja, „često se dešava i da građani nesvjesno dijele različite dezinformacije, najčešće pseudonaučne i kvazimedicinske, iz najboljih namjera, kako bi pomogli ljudima u svojoj okolini, ne znajući da su takve ‘vijesti’ i savjeti potpuno netačni, neefikasni i često kontraproduktivni“. Smatra to posljedicom niskog nivoa medijske pismenosti i općeg znanja u društvu.

„Ljudi nisu u mogućnosti prepoznati potpuno lažne i besmislene vijesti, ali i lažne medije, te nisu u stanju uvidjeti da su neki ‘naučni’ savjeti već ‘na prvu’ potpuno nelogični i neutemeljeni“, objašnjava Zulejhić.

U svemu tome postavlja se i pitanje jesu li lažni i manipulativni sadržaji jednostavniji za konzumiranje, odnosno kako je moguće da ljudi vrlo često ne mogu prepoznati manipulaciju ili je prepoznaju kad već bude kasno?

Psihologinja Emina Žuna podsjeća kako su takvi sadržaji „privlačni jer su prezentovani na jednostavan način, a tematski se tiču nečega što ljude zanima u tom trenutku. Često su lažne vijesti o nekim tragedijama ili skandalima sadržaji koji privlače ljude, a u tim člancima se uopće ne govori o onome što je naslov sugerisao. Što se tiče složenijih znanstvenih tema, lažni pandani su privlačniji zato što su jednostavnije i zanimljivije napisani te ih čitatelji mogu brzo pročitati, donijeti stav ili potvrditi neki već postojeći“, navodi Žuna.

Kad je riječ o manipulaciji, smatra to „složenijom temom jer su ljudi već izmanipulisani na toliko načina da ih je nemoguće obuhvatiti“.

„Naši vrijednosni stavovi su formirani pod utjecajem porodice i prisutnog sistema vrijednosti, potom unutar školskog sistema koji se naslanja na politički i svakodnevni. Manipuliše nas sistem u kojem živimo i političari koje smo birali, poslodavci i ‘slobodno tržište’, algoritmi na društvenim mrežama te mediji koje čitamo i koje navodno ‘slobodno’ biramo. Sloboda izbora nije bila nikad više dirigovana određenim interesima“, konstatira Žuna.

Svjesni motivi zastupljeniji od nesvjesnih

Vraćajući priču na prepoznavanje i raskrinkavanje lažnih i manipulativnih sadržaja u medijima i na društvenim mrežama, odnosno razloge i motive onih koji stvaraju i šire takve sadržaje, Zulejhić navodi da su oni svjesni „bitno zastupljeniji“ od nesvjesnih. I kod svjesnih uglavnom se radi ili o političkim ili o ekonomskim motivima.

„Značajan broj i stvarnih medija, uključujući i javne, ali i anonimnih/lažnih medija, pa čak i stranica i profila na društvenim mrežama, pod ozbiljnim je uticajem, ako ne i potpunom kontrolom i vlasništvom političkih subjekata“, konstatira.

Prema njegovim riječima, „takvi mediji se koriste kao platforme za kreiranje i dijeljenje političkih dezinformacija, promociju jednih i diskreditaciju drugih političkih subjekata“. Krajnji, zapravo i jedini cilj im je, dodaje, „uticaj na mišljenje građana i građanki, odnosno glasača o određenim političkim pitanjima ili akterima“.

„Jedna od specifičnosti ovakvih portala je nepostojanje mnogo reklama. Oni ne posvećuju toliku pažnju ozbiljnoj distribuciji sadržaja i dolasku do veće čitanosti, te na koncu prihodu od oglašavanja. Neki od njih nemaju niti jednu jedinu reklamu, pa se nameće logično pitanje – kojim i čijim novcem se finansiraju i opstaju“, ukazuje Zulejhić.

Kad su u pitanju ekonomski motivi za stvaranje i plasiranje lažnih i manipulativnih sadržaja, napominje da se uglavnom radi o potpuno anonimnim portalima i stranicama na društvenim mrežama koje se ne može ni nazvati medijima. Uz njih, dodaje, tu su i online mediji čiji se rad bazira na hiperprodukciji, senzacionalizmu i copy-paste novinarstvu.

„Vlasnicima takvih portala u najvećem broju slučajeva nije bitna poruka koju šalju i stvaraju, poput slučajeva sa političkim motivima za stvaranje takvog sadržaja. Jedino što je bitno vlasnicima ekonomskih dezinformativnih projekata i portala jeste broj pregleda koje će njihovi portali imati, te konačni prihod koji dolazi od oglašavanja“, konstatira Zulejhić.

Ne dovodeći u pitanje online oglašavanje, jer je to sasvim legitimna praksa i izvor prihoda mnogim medijima, upozorava kako „problem nastaje kada se portali (lažni mediji) stvaraju samo i isključivo zbog ekonomske dobiti od oglašavanja, dok tačno i objektivno informisanje uopšte nije na listi ciljeva takvih izvora“.

„Takvi portali se ne pridržavaju apsolutno nikakvih standarda niti kodeksa, te na različite, često vrlo podmukle, manipulativne i neetične načine dolaze do ogromnog broja pratitelja i čitanja. Posebno je poražavajuće kada vidimo da takvi izvori na društvenim mrežama često imaju mnogo više dometa i pratitelja nego stvarni mediji koji drže do standarda profesije“, primjećuje Zulejhić.

Platforma Raskrinkavanje je, prenosi, u svom radu proteklih godina ocijenila (minimalno jednom) više od 1.700 različitih izvora, od kojih su velika većina upravo ekonomski, i često anonimni portali. I po tome, kažu fact-checkeri, „Bosna i Hercegovina predvodi ‘utrku za klikovima’, barem u široj regiji, jer nijedna zemlja nema ni blizu toliko anonimnih, ekonomskih portala“. Razlozima za to Zulejhić smatra „i veliku stopu nezaposlenosti mladih, i visoku stopu penetracije interneta, i neuređenost medijskog prostora, i potpunu internet-anarhiju koju živimo u Bosni i Hercegovini jer ne postoje nikakva pravila niti zakoni koji uređuju ili barem definišu online prostor“.

***

Tekst je dio projekta ‘Promoviranje medijske i informacijske pismenosti i jačanje nezavisnih medija na Zapadnom Balkanu’, koji provode Fondacija Mediacentar i Albany Associates.

Autor: Mladen Obrenović

Analiziraj.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button