KUBURA – STARINSKO VATRENO ORU}ŽJE
Kremenjača ili kubura naziv je za starinsko vatreno oružje. Zbog dužine cijevi, kraće od puščane, u našim krajevima poznata je i pod nazivom kratka puška.
Cijev kubure puni se barutom te metalnim kuglicama ili drugim zamjenskim improvizovanim metalnim komadićima, kako bi bila ubojitija.
Ispaljuje se iz ruke pritiskom na okidač koji aktivira oroz, a isti aktivira kremen koji dalje potpaljuje barut i inicira eksploziju i pucanj.
Postoje i druge improvizovane verzije kubura koje smo kao klinci sami izrađivali 70-ih i 80-ih godina. Ako se nije mogla nabaviti stara puščana cijev korištene su nesigurne, neispitane, bilo kakve metalne cijevi, a za manje “kuburice” korištene su čak i ispaljne čaure od starih pušaka (M-48) pa je nerijetko bilo i slučajeva lakšeg i težeg tjelesnog ozljeđivanja.
Ovakve vrste kubura nisu imale okidač i oroz već jednu rupicu sa strane, na zadnjoj četvrtini cijevi, na koju se nanosilo malo baruta ili usitnjeih glava šibice, koje je opet, kako bi inicirali ispaljivanje, trebalo potpaliti šibicom ručno.
Prvi puta kubura se spominje 1476. godine
Etimologija nazvia kubura vodi nas do Turske. Kubura, iz turskog jezika kubur, znači mala puška; tijesan, uzak prolaz; tegoba, nevolja.
Na fotografiji je originalna kubura pećanka.