Vrijeme ne stoji i ne čeka, jesen je, za svakog poljoprivrednika prava utrka s istim. Valja iskoristiti svaki lijep dan kako bi se odradilo što više posla, jer zima je nepredvidiva, nikad se ne zna kada će prve pahulje nebom zaparati.
Kukuruz valja maknuti, kukuruzane napuniti, pšenicu zasijati. Ova godina rodna je, prinosi kukuruza solidni, kukuruzane će ove godine biti punije, kažu poljoprivrednici zadovoljno trljajući ruke.
I neka će, zaslužili su to vrijedni ljudi, ljepšeg osjećaja za insana težaka nema od onog kada uvidi da se njegov cjelogodišnji trud i proliveni znoj isplatio.
Shvate oni to i kao neku vrstu nagrade te motivacije za narednu godinu, i vole u šali reći: “Ne dolazi blagodat, baš kao ni sreća, sama po sebi, za nju se trebaš boriti, nju kreiraš sam sebi”.
Osman Halkić i Fahrudin Bunić sigurno su i sretni i obasuti bagodatima; njihove kukuruzane su krcate, njihovi podrumi puni… za njih zime nema ma koliko dugo trajala, za njih krize nema ma koliko firmi i banaka u stečaj otišlo.
Zadovoljno i sretno trljali ruke svake godine, a sa njima i svi oni koji se zahtjevnim poljoprivrednim poslovima bave.
Foto:
