Sezona je trešanja, pa da se prisjetimo našeg boema…

Sezona je trešanja, živio je u njihovom okružnju, darivao ih djeci, odraslima, putnicima prolaznicima…, pa da ga se prisjetimo.

Bo je skroman, volio svoj Čavnik iznad svega, od njega se teška srca, samo ako je morao, ali veoma rijetko odvajao.

Volio je ljude, posebno djecu, za koju je uvijek imao lijepu i toplu riječ, nerijetko i neki poklon, igračku iz svoje radionice ili svježe ubranu voćku, sa stabla samo otrgnutu…

Nedostaje svima u sokaku. Nema više ko opravljati: motorne pile, motokultivatore, stare televizore, usisivače…, nema ko drške (držala) za sjekire, lopate, krampove, metle…, praviti, ugrađivati, nema ko oklagije i sofre izrađivati.

Utihnulo je u sokaku, nema zvukova hoblerica, bušilica, motorki, dječije graje…

Volio je život, živio ga je na svoj, prirodan način, baš onako kakav je i sam bio, uživao u njemu onako kako to samo boemi znaju.

Nažalost, napustio nas je prije vremen, otišao je tiho, nečujno, upravo onako kako je i živio.

Laka ti crna bosanska zemlja Vajta.

Rejting

  • 10
  • 10
  • 10
  • 10
  • 10
  • 10

    Score

Korisnička ocjena: 0 ( 0 Glasova )

TAG


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.