U Čavnik doselile rode, gnijezdo svile na betonskom stubu niskonaponske mreže…
Tik uz asfaltni put u Čavniku, na betonskom stubu niskonaponske mreže, živahne ptice dugih kljunova i velikih brzih krila, rode, odlučile su da baš tu, na hladnom betonu, među žicama, ispletu i sviju svoje gnijezdo.
Nije to neko baš posebno mjesto: stub kao stub, vertikalalno uzdignuta cijev okružena kućama, zelenilom trave i tišinom, ali, njima izgleda najprikladnije, najvjerovatnije zbog predivnog pregleda i pogleda na ostatak sela i prostrana polja. Zadovoljstvo ih je bilo gledati kako predano donose tanke grančice, suhe vlati trave i mekane dlačice koje su negdje pronašle da bi izgradile svoj novi dom. Gnijezdo je raslo, postajalo sve urednije, kao da ga pravi ruka iskusnog majstora, a ne kljunovi i krila.
Tako je betonski stub, običan i neugledan, postao dom, a Čavnik je doživio i osjetio kako ponekad najljepše priče počinju na mjestima gdje ih najmanje očekujemo.
