“Oči” PVO bivše JNA – RP Gola Plješevica
Na Goloj Plješevici ili Golovrhu, kako mi koji živimo na širem platou u podnožju ove planine ljepotice od davnina zovemo njen vrh, u bivšoj Jugoslaviji bio je stacioniran radarski položaj (RP) ili bolje reći radarski sistem koji je djelovao u sklopu vazduhoplovne baze Željava.
O kolosalnoj građevini vazduhoplovne baze Željava, koja je obuhvatala kompleks 30-ak km dugih tunela u utrobi Plješevice (izvorno hrvatski Plješivice a bosanski Pliševice, u prevodu – go, ćelav, bez drveća i vegetacije), 5 avionskih pista u podnožju i još mnogo toga, te o njenom položaju, ulozi i značaju za JNA i bivšu Jugoslaviju, napisane su čitave storije.
Mi ćemo se ovaj put malo pozabaviti radarskim položajem na Goloj Plješevici, koji je djelovao u sastavu vazduhoplovne baze Željava, a mnogi su ga nazivali i “očima” bivše JNA.
Ko se još ne sjeća dvije ogromne saćaste kupole – zvali smo ih lopte na “Golovrhu”, koje su svakodnevno plijenile naše poglede. Danas su prošlost, više ne postoje, na “Golovrhu” još samo obitavaju civilni radio relejni uređaji – ogromne antene, “odašiljači”, koji su za naše znatiželjne poglede neka vrsta nadomjestka velikim saćastim kupolama.
Za nas starije, nekad djecu, koja su odrastala na velikom prostranom polju između Željave – Ličkog Petrova Sela – Vaganca – Bugara – Vikića i Izačića, neobično je, nedostaju nam te ogromne saćaste lopte, al’ eto, morali smo naviknuti i bez njih.
Radarska postaja ili položaj (RP) Gola Plješevica)
Sami radari bili su zaštićeni polarnim radarskim kupolama zbog surovih vremenskih uvjeta koji često vladaju na Plješevici. Te kupole-“lopte” mogle su se vidjeti jasno iz Bihaća i štitile su radar od nakupljanja leda i naleta vjetrova. Bile su promjera ~18m i ~6m, a bile su izgrađene na betonskoj podlozi od trokutastih elemenata izrađenih od duraluminija (posebna legure aluminija) presvučenih višeslojnim platnom impregriranom epoksidnom elastičnom smolom. Takva konstrukcija je mogla izdržati nalete vjetra do 200 km/h.
Na vrhu Plješevice (Gola Plješevica, 1647.61 m), u sklopu bivše zrakoplovne baze Željava, nalazio se radarski položaj uvezan u sustav PVO-a JNA “VOJIN” (vazdušno osmatranje, javljanje, izviđanje i navođenje) ili pojednostavljeno rečeno – oči jugoslavenske avijacije. S vrha Plješevici tako je JNA mogla promatrati zračni prostor velikog dijela Italije (najzanimljivi zbog NATO baze Aviano) i dijelova Madžarske (snage Varšavskog pakta).
Na Goloj Plješivici su se tako nalazila dva radara – britanski Marconi S-600 dometa 600km i radar za mjerenje visine S-613 koji su bili smješteni u dvije saćaste kupole (S-600 u većoj) napravljenim od duraluminija i presvučenim posebnim tkaninama koje su čuvale opremu od oštrih uvjeta ličke klime. U sklopu radarskog položaja nalazio se i meteo-radar, heliodrom, trokatnica alpskog tipa napravljena od armiranog betona u kojoj su bile smještene vojničke prostorije, a ispod položaja prokopan je sustav tunela s nekoliko izlaza oko vrha, u kući i na samom radarskom mjestu.
Mnogi Golu Plješevicu upoređuju i smatraju pandanom Hitlerovom Orlovom Gnijezdu (Kehlsteinhaus) u Berchtesgadenu. Sličnosti je doista mnogo – Berchtesgarden se nalazi na granici Njemačka-Austrija, Plješevica na granici Hrvatska-BiH. Orlovo gnijezdo je na 1800 m nadmorske visine, Gola Plješivica 1600m.
Njemci su od Hitlerovog ljetnikovca napravili turističku atrakciju, denacificiranu i lišenu svakog spomena brkatog bečkog molera. Hrvati bi, kako piše jimblog.com.hr, s druge strane mogli napraviti istu stvar, da ostane brand Josipa Broza koji je već sada jak. Zašto se kuća ne bi sredila da se napravi ekskluzivni restoran i hotel za najhrabrije, a tuneli urede u starom JNA stilu za sve turiste željne daška historije?
Nema puno planina na čije se vrhove može doći automobilom, ili barem terenecem, a put na Plješevicu bi se mogao srediti za autobus koji bi vodio turiste na vrh. Za bogate Ruse mogao bi se osposobiti i heliodrom, kaže autor teksta na jimblog.com.hr.
Radar S-613 za mjereje visine, nalazio se u manjoj kupoli