Momci na žetvi – kombajner Joža i pomoćnik Amir
NEKAD U PUNOJ FORMI: JEDAN JE JOŽA A ZMAJEVA ĆE BITI
Joža je od malih nogu bio zaljubljenik u kombajne i kombajniranje pa se znalo desiti da, ako ne bi dobio dozvolu od oca Duge da sa njim ide na žetvu, pošto je bio premalen, na odredište stigne skriven u presi kombajna.
Plodonosne ravnice i odlični klimatski uvjeti za bavljenje poljoprivredom, naročito za uzgoj žitarica – pšenice i raži, a i sama blizina poljoprivrednog dobra Bugar, čija se glavna djelatnost također zasnivala na uzgoju žitarica, utjecali su na to da se tradicionalni način žetve i vršidbe, koja se obavljala konjima ili drešovima, u Vikićima već ranih 70-ih godina zamjeni modernijim načinom, žetvom kombajnima.
Dakle, kombajniranje u Vikićima ima dugu tradicijju, što je razlogom da su uvijek imali i dobre kombajnere, koji su zanat počinjali peći još u ranom djetinjstvu.
Porodice Tatatrević, Salkić i Rekić iz Vikića, jedne su od prvih koje su u svom posjedu imali kombajne i s’ njima obavljali usluge žetve širom bihaćke i cazinske općine.
Da su Vikićani u ranoj mladosti počinjali peći kombajnerski zanat dokazuju i pokazuju i ove priložene fotografije starieg datuma. Na jednoj fotografiji je mlađani, ali iskusni momčić – kombajner, Tatarević Jusuf zvani Joža, i dječačić pored njega – Amir Salkić, koji žarko želi nešto naučiti, a kojem je Joža uzor. Na drugoj, koja je istrgnuta iz novinskog članka, pored Jože kombajnera stoji Jožin rahmetli ćaća, legenda, Duga – Ramo Tatarević.
Joža vremenom ne samo da je izrastao u dobrog kombajnera već i u pravog stručnjaka i majstora za sve poljoprivredne pa i građevinske strojeve, a danas kao i Amir, sreću je pronašao na privremenom radu u u EU.
Lijepo se podsjetiti starih vremena, nadamo se da su i u vama ove fotke probudile emocije i vratile vas bar na par trenutaka u nezaboravne 70. godine 20. vijeka.