“Djevojka s Une”, jedan od prepoznatljivijih simbola grada Bihaća, u hladovini platane, na gradskim bedemima srednjovjekovne tvrđave, tik uz venecijanske stepenice, ponosno i prkosno stoji raširenih ruku, pozdravljajući putnike namjernike, a i svakodnevne prolaznike, pri tom kao da ih sviju želi prigrliti, i njih i svoj grad i svoju ljepoticu Unu, od koje je, kažu, otrgoše, i kojoj je vratiti treba.
U par navrata vandali je htjedoše uništiti, za vijekove njenu priču prekinuti, nju ušutkati. Ne uspješe, razum ljudski nadjača, ona još, onako u prirodnoj ljepoti, slobodna, mada okamenjena, čvrsto stoji na gradskim bedemima i pogleda na gradski most, na svoju Unu, i tako više od tri desetljeća zaustavlja dah svakom putniku namjerniku i prolazniku.
Akademski vajar Vladimir Hrljević autor je ovog umjetničkog djela, a isti je dobar dio života proveo u gradu na Uni. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
Skulptura “Djevojka s Une” svečano je otkrivena 1986. godine, a ideja da se izradi potekla je od pokojnog Boška Marjanovića, utemeljitelja poznatog udruženja “Unski smaragdi” i jednog od pionira ekologije na ovim prostorima.
Danas su aktualna mnoga nagađanja o tome koja Bišćanka je akademiku Hrljeviću poslužila kao model pri izradi skulpture, mada je isti rekao kako mu nijedna u mnoštvu prelijepih Bišćanki nije bila posebna inspiracija.
