“Nijemci poručili: BiH je bogata zemlja, možete živjeti od piramida, Međugorja, rijeka i planina…”
Da nije žalosno i jadno, bilo bi smiješno. Dokle smo to dogurali?
Apsurd do apsurda, paradoks do paradoksa, dokle više? Uništili smo kompletan sistem vrijednosi, materijalne moralne… još nam je preostalo da uništimo sami sebe, a na “pravom” smo putu…
Jesmo li toliko nesposobni i neznalice (po dosad viđenom i urađenom jesmo) da nam Nijemci trebaju sljepilo sa očiju skidati kako bi vidjeli malo dalje od svog nosa.
Ne znamo da smo bogata zemlja, oni nas podsjete i mi svi sretni, mediji se rastrgoše pišući o tome, a mi jedni drugima pametujući prepričavamo, prosipamo maglu, pametujemo na tu temu, kao i na sve druge…
Oh, nismo znali da imamo: Mostar, Visoko, Bjelašnicu, Igman, Jajce, Međugorje, Neretvu, Vrbas, ćevap sarajevski i banjalučki, predivnu Unu (al’ et’, Unu su i oni ovaj put zaboravili pomenuti – slučajno ili ne?)… ili smo možda znali da sve to imamo?, ali nismo znali, a niti danas znamo šta s’ tim napraviti, kako to brendirati, unovčiti kako bi život u našoj jedinoj bio prosperitetniji i bolji za običnog čovjeka.
Krivce zašto je to tako ne treba tražiti, ali treba se probuditi i u stroj: u borbu da se to promijeni, u borbu protiv korupcije koja je duboko nagrizla svaki segment društva, u borbu protiv nepotizma, kriminala i lopovluka, u borbu protiv poremećenih i nakaradno instaliranih vrijednosti, u borbu protiv neznanja i protiv znanja kojeg niko ne priznaje, a znamo kako se i na koji način do njega, kao i do svega drugog, u našem društvu dolazi…
Hoćemo li se i kada ćemo se probudti ostaje nepoznanica, ali da ćemo morati, kad tad, jasna je činjenica.
