Jedan od najpoznatijih slikara naše zemlje Affan Ramić preminuo je u večernjim satima u utorak 19. maja.
Ramić je bio slikar Mostara, a njegove vedute ovoga grada spadaju u antologiju bosanskohercegovačkog slikarstva. Osim toga, karakterizirao ga je i jedinstven slobodni stil koji je nekada išao do apstrakcije, ali mu je uvijek davao posebnu osobenost.
Affana Ramića prijatelji su često poredili s njegovim savremenikom iz javnog života prijeratne BiH – Zukom Džumhurom, prema njegovom vedrom temperamentu, načinu ophođenja s ljudima, duhovitošću.
Bio je počasni član Udruženja likovnih umjetnika BiH, a od 1996. i član Akademije nauka i umjetnosti BiH, te dobitnik više domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.
Prije tri godine održao je retrospektivnu izložbu povodom 80 godina života, na kojoj je izložio 55 najvažnijih radova. Ramić je, zajedno sa ULUBiH planirao da sličnu izložba otvori i ove godine u galeriji Roman Petrović, 5. juna, na dan rođenja.
Rođen je 5. 6. 1932. u Derventi, a svoju mladost proveo u Mostaru koji je bio jedna od umjetnikovih likovnih inspiracija. Od 1948. do 1952. pohađao je Državnu školu za likovnu umjetnost u Sarajevu gdje je maturirao na grafičkom odsjeku kod poznatog slikara Petra Šaina.
Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, a specijalizirao se u Veneciji, Parizu i Pragu. Predsjednik ULUBIH postao je 1971. godine, a osim slikanja, bavio se i scenografijom za pozorišne predstave i balet.
U njegovom ateljeu na Grbavici, koji je morao napustiti tokom opsade Sarajeva, uništeno je preko 300 slika, no u to vrijeme on u Sarajevo vrijedno slika i organizira ratne izložbe.
Njegovi radovi bili su izlagani širom bivše Jugoslavije, u Poljskoj, Austriji, Egiptu, Francuskoj, Češkoj.
Njegovim odlaskom kulturni život BiH ostao je bez jednog od velikana.
S Affanom Ramićem napravljeno je na stotine razgovora, o njemu i njegovim slikama je napisano na stotine tekstova. On je jedan od onih umjetnika koji zemlju u kojoj žive čine boljom. Svojim likom i djelom označio je jedno vrijeme i jednu zemlju, a njegova djela su i sama svojevrsni svjedok vremena.
A o tome šta on želi od države jednom davno je rekao: “Želim prije svega uljudnu i vaspitanu Bosnu, zemlju koja će, kao i sve druge civilizirane zemlje ovog svijeta, pružiti ljudima normalan život, a stvaraocima davati uslove da potvrđuju svoja ubjeđenja. Jer, živjeti u svijetu koji ne podrazumijeva humanost isto je toliko stravično kao živjeti u svijetu koji nije tvoja domovina.”
Radiosarajevo.ba
