VIJESTIZanimljivo

Samire sine, mama ovd’, kako si sine moj?

Telefonski razgovor zabrinute majke sa sinom u tuđini

-Halo!
-Molim!
-Jel’ to Samir?
-Da! A tko je to?
-Samire sine, mama ovd’. Kako si sine moj?
-Dobro sam mama, kako si ti?
-Ma pusti mene, ja sam ti se navikla na svašta. Neg’, sanjala sam sinoć svašta, pa reko’ da te zovnem, da viđam jel sve uredu…
-Dobro sam mama!
-Ja te vazdan zovem s'onog kućnog pa mi se niko nejavlja. Dade mi Fatima ovi mobitel, veli, deder, zovni ga. Ev’ ja izišla evgor na brijeg, nejma dol signjala. Nebi ja, al’ reko’ morebit da mi neradi oni kućni, pa da prohobam s'ovog zovnit.
-Dobro majko, hajd’ zovnit ću ja večeras, kad dođem s'posla.
-E moj sine, Samire! Tako si mi rek'o i prošli put, pa ev’ čitav mjesec projde, a ja i otac te povazdan čekamo, kad ćeš zovnut, da te bar čujemo, kad te nem'remo viđat.  Jesil jeo sine?
-Ma jesam mama, nebrini!
-Da ti nije zima? Oblači one vunene čarape što sam ti isplela, da neozebeš u noge. I duge gaće oblači!
-Dobro mama!
-Kad ćeš kući?
-Neznam! Javit ću ti!
-Dabogda jednom znao, pa evo godina projde, a tebe niodkud… Samire, sine, sam’ da ti majka rek'ne, kad budeš znao, kad ćeš kući, morebit da mame i babe nebude bilo. Hajd’ Allahimanet, i javi se na kućni, da nezahmetim Fatimu, trošak joj je…

Autor: Mirsad Zafina Mehić, 27. 2. 2016. god.

 

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button