1412., viteški turnir u Budimu bio je tad središte evropskog viteštva. Ovaj veliki dvor sazvao je ugarski kralj Sigismund Luksemburški (postao kralj ugarske udajom za ugarsku prijestolonasljednicu Mariju, koja je unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića.). Ovdje su se pokazali i bosanski vitezovi.
Dokument iz Bečkog arhiva (repert XVI.) daje spisak prisutnih:
”Sigismund rimski car i kralj ugarski, kralj poljski, kralj bosanski (Tvrtko II), despot gospodar u Srbiji (Stjepan Lazarević), Karboj od Hrvata (knez Krbavski), jedan vojvoda Turski, vojvoda Splitski (Hrvoje Vukčić), herceg Ernesto Austrijski, herceg Albrecht austrijski, herceg Ljudevit od Bryga (Ljedivt II od Liegnitz-Briega), herceg Henrik od Lüben, herceg Krista sin (Hristofor), herceg Serner od Nöllsa (senior od Oelsa, Konrad III), herceg Hans od Münsterberga, herceg Hans od Raezporna (Ratibora), herceg Tjesinski, herceg Opavski, herceg Reszynsky (Henrik X glogovski i Krošinski, Zandal Hranić (bosanski vojvoda Sandalj Hranić), dva grofa od Ursyna (blagajski), dva velika grofa iz Ugarske, dva grofa od Zyla, jedan grof od Bossena (Bozin, grofovi od Sv. Georga), grof Albrecht Schwarzenburski, grof od Maydburga, gospodar u Hardeggu, grof Hand od Heiligenberga, grof Etzel od Ortenberga, Henrik gospodar u Planu, gospodar od Wallsee-a, kraljev maršal iz Cattreya, legat od Koma, nadbiskup ostrogonski, biskup Zagrebački, biskup Pečujski, biskup Krakovski, biskup Tridentinski, biskup Riški (Riga-Litva), biskup Pasovski, biskup Nappelnski (cipro-korzički Napulj), biskup Zyrfejski (iz Srbije), maršal Pruski, kontur Melvinski, kontur od Einspürga. Kontur od Dürana, dva kontura od njemačkih zemalja, tri gospodara od Pernera (Verona), dva gospodara od Padove, poslanstvo grofa Sofoyskog (Savojskog), Mürijanus (Méri János) sa 1000 konjanika.
Nadalje, od mogućih poklisara: engleski, francuski, i od drugih kraljeva i gradova iz latinskih i njemačkih zemalja.”
*Obratite pažnju da od svih silnih zvanica su tri kralja, tj. tri najveće titule i među njima je bosanski kralj Tvrtko II. Ostali sa manjim titulama su knez hrvatski i despot srpski, znači nisu kraljevi (jer nisu bili samostalni, već vazali Ugarske i Bosne). Bosna je očito igrala veliku ulogu i ugled.
Također, treba obratiti pažnju na popis biskupa. Ne spominje se biskup iz Bosne, jer u stvari nije niti postojao, a spominju se i zagrebački i srpski biskup. Bosna nije ni tada bila, niti katolička, a niti pravoslavna, već zemlja heterodoxne Crkve Bosanske.
Ovaj dokument daje informaciju, u kojoj se Bosna spominje kao ‘bosanska zemlja’ i ima ‘bosanskog kralja’, a Srbi i Hrvati se spominju u kontekstu drugih država.
Izvor: diwan-magazine.com