Ovakve slike danas su prava rijetkost, a nekoć su, posebno zimi, bile sasvim uobičajene i krasile su gotovo svako seosko domaćinstvo. Prela i vreteno u rukama domaćica ne samo da je isčezla iz seoskih domova, vec je, može se slobodno reći, skoro pa i zaboravljena.
Ipak, nađe se poneki entuzijasta, kao npr. na ovoj slici naša vrijedna mještanka – Rasima Šarić, koja prkosi zubu vremena i otrgiva od zaborava ovaj tradicionalni način procesa pripreme vune za finalni proizvod: serdžadu, ćilim, vunenu ponjavu, rukavice, čarape ili džemper.
Dugotrajan, naporan i zahtjevan je to proces. Do gotovog, finalnog vunenog proizvoda kao sto je serdžada ili ćilim, koji danas predstavljaju pravo malo bogatstvo u domaćinstvima, treba mnogo i vremena i truda uložiti.
Kompletan proces: šisanje ovaca, pranje vune, česljanje vune, predenje, prepredanje, farbanje, te tkanje, vezenje ili pletenje, nekad je bio zaokružen u jednom domaćinstvu. Izuzetak je znalo biti farbanje prediva, koje se većinom odvijalo u gradskim farbarama mada su, iako rijetko, neka domaćintva odrađivala i taj dio posla. Dakle, od sirovine do finalnog proizvoda, trebalo je utrošiti mnogo vremena i proliti mnogo znoja, a najveći teret u svemu tomee uvijek su podnosile naše vrijedne domaćice.
Danas serdžade i ćilimi kao ostavština naših starih, nerijetko krase domove podsjećajući i evocirajući uspomene na negdašnja lijepa i draga vremena.
Serdžade i ćilimi danas spadaju u vrijednu tradicionalnu bosansku zaostavštinu i kulturnu baštinu. Na cijeni su i poželimo li da nam ukrašavaju dom trebamo duboko ruku zavući u džep.
Nadamo se da će ovakvih slika biti još, da će se pojaviti još neki entuzijasta poput Rasime, koji njeguje ljubav prema ovom i drrugim tradicionalnim bosansko-hercegovačkim vrijednostima i običajima.
Ukoliko neko posjeduje sličnu foografiju ili informaciju koju želi podjeliti sa posjetiteljima našeg portala, neka je proslijedi na e-mail adresu: urednistvo@vikici.net.
