Ako bismo mu tražili konkurenciju, na području USK-a, pa i šire, teško bi je našli. Osman Halkić primjer je mladog vrijednog poljoprivrednika kakvi se rijetko susreću.
Osman se naprosto saživio sa poslom kojeg obavlja. Promatrajući ga na imanju, u polju u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka, stiče se utisak da sve što radi, radi sa ljubavlju, zadovolstvom i uživanjem.
U potpunosti je posvećen poslu, uvijek vedra duha, nasmijan i spreman na razgovor. Taj čovjek kao da ne osjeća težinu i obaveze koima se svaki poljoprivrednik nosi. Rad na prvi pogled doživljava kao vrstu relaksacije, igre ili zabave.
Obaveze u polju na sjetvi, žetvi i berbi, kao ni obaveze oko tova junadi kojih u štali ima 10-tak, ne sprečavaju Osmana da svako malo pripremi roštilj, okrene ražanj i uz bihaćki preminger, u hladovini svog imanja, okrijepi se sa svojim društvom.
Ljubitelj je svih domaćih životina, na imanju ih ima mnogo i uvijek nađe vremena za igru s njima.
Osman zna živjeti život i očit je primjer koji nam govori kako za to nije ptrebna ni Njemačka ni daleka Amerika, za one sa voljom i znanjem dovoljna su i bosanska dobra.
