Iako ne baš uz nnajidealnije vrijeme, prvomajski praznici kao i obično, prolaze uz ugođaj porodičnog, ili organiziranog grupnog prijateljskog druženja u dvorištima avlija ili u nekim od prirodnih krajolika uz: rijeke, na proplacima gustih borovih šuma, NA poljskim livadama, uz potočiće i njiov očaravajući žubor…
Uživalo se, jelo i pilo, pjevalo, zabavljalo, igralo, jedino što je kvarilo raspoloženje ushićenih slavljenika jeste pomisao na činjenicu da je u našoj BiH prema nezvaničnim podacima više od 500.000 nezaposlenih osoba, pa kako onda i nazvati ovo praznikom rada.
Al’ eto, postoji i nada, uz dobru volju i odgovorniji način privređivanja te raspolaganja prirodnim, ekonomskim i svim društvenim resursima, to se dade promjeniti, a hoće li, okusit ćemo na svojoj koži.
Ipak, život je i previše kratak da bi se traćio na jadikovanje, valja biti optimista, pa i uživati u ovozemaljskim blagodatima, ali isto tako sjetiti se i onih koji ovih dana možda nemaju što ni ručati.
Trebamo im na neki način pomoći, a svi mi znamo koga za komšije imamo i treba li pomoć – ljudski bi pomoći bilo.
