Priče o odlasku ljudi iz Bosne i Hercegovine, naročito mladih, postale su dio naše svakodnevice pa vijest da neko ko je rođen, odrastao i školovao se u Njemačkoj, želi da nastavi život u BiH izazove veliko čuđenje.
Ovdje pripadam
Ova vedra i energična djevojka dočekala nas je na porodičnom imanju, gdje je na skoro pet dunuma zemlje okončala pripreme za podizanje ljeskovika, na kojem će, za početak, zasaditi 250 sadnica lješnika.
Povratak u domovinu, iz koje trenutno mnogi odlaze, za Enu će biti ostvarenje životnog sna.
Ističe da joj je njena porodica velika podrška te da planira da joj se poslije u poslu u Bosni pridruže i dvije sestre, nakon što završe školovanje u Njemačkoj.
– U Njemačkoj se može napredovati i nešto ostvariti, ali je tamo sve stresno. Radila sam mnogo poslova i znam kako je. I ovdje ima stresa, ali treba pronaći neki balans. Ovdje, naprimjer, radimo cijeli dan, ali nakon toga pijemo kafu, družimo se, zapalimo neki roštilj. E, toga tamo baš i nema. Žao mi je što mladi odlaze iz BiH. Nadam se da ću vlastitim primjerom pokazati kako se i ovdje, uz trud i predanost, može ostvariti san. Naravno, potrebna je podrška, koju sam ja imala od svojih roditelja – kaže Ena.
Dok je pripremala zemljište za ljeskovik, Ena je pažljivo bilježila sve što je radila, jer će upravo to biti tema njenog diplomskog rada.
Plakala je uoči odlaska
Enina majka Jasminka Zolić kaže da porodicu nije iznenadila Enina odluka da se vrati u BiH. Priča da je godinama svaki njen povratak u Njemačku bio propraćen suzama.
– Ona je svaki put plakala i nije željela ići. Jednostavno, tu, u Gati, uvijek je bila najsretnija. Zato nismo bili iznenađeni kad nam je rekla svoje namjere. Ponosni smo na Enu i sve ovo što radi. I mene je potaknula da naredne godine dam otkaz i vratim se s njom u Bosnu – kaže Jasminka.
