Ne odvaja se Almin od svog stada…
Niti ustati mu rano, niti lijegati mu kasno, nikad nije teško a sve kako bi nahranio i prehranio svoje ljubimce.
Kiša mu ne smeta, prohladna, maglovita i mrazovita jutra još manje, a svakopm sunčanom i toplom danu posebno se raduje.
Odrasta ovaj, već stasiti momčić, uz svoje stado, bez njega jednostavno ne može i kaže da ga voli najviše na svijetu.
A kako i ne bi kad’ mu kroz čitavo djetinjstvo stado dane uljepšava, čini ih ugodnijim, za život smislenijim.
Do naredne objave neka ti se stado udvostruči Almine.
Sretno momčino!
