“Spavaju pametni i kreteni, spavaju svi a šta je meni?”
BIHAĆ SPAVA, JA SANJARIM
Rado bih i ja noćas spavao
Samo da bi Bihać svoj sanjao
Kasno je a meni još uvijek na oči san ne dolazi
Mislima lutatam, prostranstvima plovim
Lijeka za vrijeme nema, sporo uprkos svemu prolazi
Zoru ljubim, dozivam, iz tamnog sobička kao da lovim
Da l’ će me čuti, ne znam, sam sebi velim
Jedino znam da što brže dolazak njen žarko želim
N. N.
