Junaci i ljudi u neljudsko vrijeme: 24. godišnjica smrti Srđana Aleksića

Na današnji dan 1993. godine u Trebinju je od povreda zadobijenih braneći prijatelja Alena Glavovića podlegao Srđan Aleksić, bosanskohercegovački heroj.

Odgajan je tako da u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju…

Kada bismo svi svoju djecu odgajali kao što je odgajan Srđan, mržnja među ljudima bila bi nepoznanica.

Polaganjem cvijeća na grob Srađana Aleksića u Trebinju danas je obilježena 24. godišnjica tragične smrti ovog hrabrog mladića koji je u centru grada stradao braneći prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića..

Srđanov otac Rade Aleksić rekao je da se danas odaje počast njegovom sinu, ali ne kao Srđanu Aleksiću, već čovjeku koji je utrao put mladima da se čak isplati i poginuti za prijatelja, za dobro i za zajednički život.

„Velika je to stvar i treba je gajiti, jer ništa ne možemo imati sem zla, ako ne gajimo dobro i plemenitu dušu i spremnost i žrtvovanje da bi uspjelo. Ja sam toliko ubijeđen da Srđanov primjer upravo potiče ljude da budu plemeniti, što je jako važno“, kazao je Rade Aleksić.

Naglasio je kako je rat beznađe u kojem čovjek gubi sebe i dodao kako se treba boriti da do toga ne dođe, a jedan od načina je i priča o njegovom sinu Srđanu Aleksiću koji se izdigao iznad beznađa u ratnom metežu i sačuvao čovječnost.

”Prije 24 godine izgubili smo Srđana, ali smo dobili čovjeka, putokaz i motiv da budemo ljudi. Kao otac sam zahvalan Srđanu za ono što je učinio. Žao mi je što je poginuo, ali sam ponosan na ljude koji poštuju Srđanovo djelo. Djelo treba poštovati, a ne izvršioca, pošto djelo čini izvršioca velikim. Isplati se i poginuti, ako treba sačuvati čovjeka, jer ako ne sačuvamo čovjeka svi smo izginuli“ rekao je na Srđanovom grobu njegov otac Rade i dodao Srđo živi da nam pomaže da budemo ljudi.

“Nije vrijedan spomenik. Vrijedni su ljudi koji priznaju Srđanovo djelo i koji se trude da poštujući Srđanovo djelo i oni budu slični i takvi. Moja je želja da oni to rade i da žive, da ne dožive Srđanovu sudbinu. Ako smo ljudi niko neće ni doživjeti Srđanovu sudbinu. Riječ ljudska je vrijednija od toga. To je ostalo nama“, naglasio je Rade i dodao da ne treba da se govori heroj Srđan, jer Srđo je bio jedan obični momak ovoga grada.

Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimirala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedan od legitimiranih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana.

Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđanov otac je u čitulji napisao: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.

Beogradski redatelj Srđan Golubović snimio je film “Krugovi” inspiriran događajem koji govori o posljedicama herojskog postupka vojnika kojeg Srbi ubijaju jer štiti svog prijatelja civila koji je Bošnjak. Radio televizija Srbije 2007. godine snima i emitira dokumentarni film “Srđo” o Srđanu Aleksiću, čiji je glavni akter njegov otac, a 2008. trebinjsko pozorište Slovo postavlja predstavu “Epilog o Srđanu”. U spomen na njegov herojski pothvat ustanovljena je i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginaliziranim i ranjivim grupama.

Alen Glavović živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjećuje Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.

Srđan Aleksić ima ulicu u Pančevu, Novom Sadu, Tuzli, Sarajevu i Trebinju, a od danas i u Beogradu.

Bišćani su 2016. godie Srđanu Aleksiću dodijelili posthumno priznanjeza hrabrost i djelo ličnog herojstva.